Na tržištu je zadnjih desetak dana živo i zanimljivo i nitko ne bi rekao da je kolovoz. Osobito je zanimljivo bilo s nekim dionicama za koje se do sada nije niti znalo, u smislu vrijednosnog papira kojim se likvidno i učestalo trguje na domaćem tržištu kapitala. Prvenstveno tu mislim na dionice Tvornice duhana Rovinj... Da ne bi bilo zabune, nije ova dionica kotirala niti u inozemstvu... Jednostavno, do sada se TDR-om nije trgovalo, a dobro, dapače izvrsno poslovanje ove firme samo je dodatna motivacija, uz to što je riječ o pojavi novog vrijednosnog papira na tržištu. Naime, obzirom da je istekao rok za uvrštenje tvrtki koje ispunjavaju zakonom propisane uvjete minimalnog broja dioničara i temeljnog kapitala, u kotaciju javnih dioničkih društava, i TDR je ispunio tu svoju obvezu proizašlu iz zakona o vrijednosnim papirima. Nakon uvrštenja, cijena dionica TDR-a bila je 15.000 kuna za jednu dionicu, dok se desetak dana kasnije cijena popela sve do 29.000 kuna, dakle gotovo dvostruko više nego početkom trgovanja. Obzirom na visinu cijene dionica u prometu baš i nije bilo previše u smislu količine, ali je promet bio više nego solidan. Visoka cijena dionica je postepeno izazvala reakciju i kod malih dioničara nakon nekog vremena kad se proširila vijest o visokoj cijeni TDR-ovih dionica na tržištu. Osobito, nakon što su se po novinama počele pojavljivati vijesti na tu temu. Mali dioničari su svoj paket dionica plaćali cca 2.500 -3.000 eura a vrijednost tog paketa narasla je na milijunske iznose u kunama. Kako je u to vrijeme kad se počelo trgovati, a ako ćemo biti zločesti, mogli bismo sumnjati da je riječ o dobrom tajmingu za plasiranje takve vijesti u javnost, u medije puštena i vijest o namjeri TDR-a da za koju godinu izađe iz duhanskog biznisa prodajom svoje osnovne djelatnosti, time su se počele podgrijavati još više priče oko daljnjeg rasta cijene dionica. Ipak, kad je objavljeno da je u Srbiji TDR izgubio bitku na tenderu za Duhansku industriju NIŠ i Duhansku industriju Vranje od BAT-a i P. Morrisa, te kad su dioničari počeli masovnije otvarati naloge za prodaju dionica, krenula je faza hlađenja tržišta, a cijena je počela padati i vrlo brzo je sa 29 tisuća kuna došla na 21 tisuću kuna za jednu dionicu. Trenutna tržišna cijena kreće se oko 23 tisuće kuna, dakle pad je zaustavljen, bar za sada i cijena se pomalo stabilizirala. Procjene nekih analitičara kretale su se prije nego je planirana akvizicija u Srbiji propala oko 35.000 kuna kuna. Pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da je nominalna vrijednost 1.000 kuna, a knjigovodstvena između 15 i 16 tisuća kuna. Priče oko cijene od 40.000 kuna u slučaju da dodje do prodaje osnovne djelatnosti, dakle duhanskog biznisa, vjerojatno su jednim dijelom bile bazirane i na činjenici da su se u prvo vrijeme kad se dionica pojavila na tržištu, ponude na prodaju kojih gotovo da nije ni bilo, kretale upravo od 40-tak tisuća kuna. Naravno, teško je reći koliko su ovakve paušalne procjene opravdane i precizne ili ne dok se to ne potvrdi u praksi, ali tada je već prekasno za kupnju. Ipak, poučen brojnim sličnim iskustvima od ranije, želio bih nestrpljivim i željnim brze zarade skrenuti pozornost na opasnosti koje nosi kupnja dionica po visokim cijenam, osobito ako je riječ o cijeni koja je nedavno i to u vrlo kratkom vremenu snažno porasla, daleko iznad knjigovodstvene vrijednosti, a sve bazirano na pretpostavkama i očekivanjima. Svi su ti elementi koji upućuju na oprez ovdje u slučaju TDR-a prisutni, pa stoga, budući da nitko ne zna što će biti, mogu samo upozoriti na sve te činjenice koje sam naveo i uputiti na oprez.