20.10.2005.
Tvorovi
Afrički tvor vrlo je zabavna i društvena životinja. Spada u familiju Mustelidae,a latinski naziv vrste je Mustela putorius furo. Ove životinje ne žive slobodno u divljini, već su domestificirane i u svijetu već vrlo popularne kao kućni ljubimci.Nisu zahtjevni, nuždu nauče obavljati u pijesku isto kao mace, a može ih se hraniti hranom za mačiče. Preporučljivo je da imaju kavez, no nekoliko sati na dan moraju biti slobodni kako bi se mogli igrati i rastrčati.
Kod nas je tvor još uvijek rijedak kućni ljubimac i isto tako neobičan pacijent u veterinarskim ambulantama. Postoji nekoliko bitnih podataka vezanih uz operativne zahvate i cijepljenja koji su specifični za ovu životinjsku vrstu, pa ako razmišljate o tome da nabavite tvora treba znati nekoliko osnovnih stvari.
Ženke su teške od 650 do 1100 g, mužjaci su obično dvostruko veći pa dosežu težinu od 1200 do 2000 grama. Prosječna dužina tijela bez repa je 30 do 40 cm, a rep je dug od 13 pa do 20 cm. Afričkog tvora poznajemo u dvije osnovne boje: smeđi sa crnom maskom, repom i nogama te albino koji je potpuno bijel i ima ružičaste oči (zbog nedostatka pigmenta u šarenici). Životni vijek im je 7 do 9 godina , no većina kućnih tvorova doživi do 6 godina. Miris tvorova je ono što je dobrim dijelom zaslužno da unatoč socijaliziransti i njihovoj inteligenciji nisu tako popularni kao psi ili mačke. Neugodan miris posljedica je više različitih izlučevina: spolne žlijezde, analne vrećice te kožne žlijezde u području oko anusa. Da bi se ublažio miris koji nastaje zbog izlučevina kožnih žlijezda tvorove treba kupati jednom do dva puta tijedno i to blagim baby šamponom. Miris koji nastaje zbog analnih vrećica i spolnih žlijezda moguće je eliminirati samo kirurškim zahvatom. Analne vrećice, odnosno istiskivanje njihovog sadržaja u prirodi ima funkciju označavanja teritorija, a kod nekih vrsta i obrambenu funkciju. Kada se kućni tvor preplaši ili uzbudi doći će do istiskivanja sadržaja analnih vrećica i do širenja vrlo neugodnog mirisa. Važno je da je vlasnik svjestan toga da je za neutralizaciju mirisa neophodno tjedno kupanje i sterilizacija, a ne samo odstranjivanje analki.
Sterilizacija je još jedan operativni zahvat koji je kod tvorova praktički neophodan. Ženke će se početi tjerati u proljeće, dakle kada su stare 8 do 12 mjeseci. Sezonsko su poliestrične, a ovulacija je inducirana koitusom kao kod mačaka. Ukoliko se ne zapari, ženka tvora će ostati u permanentnom estrusu, osim ako ne dođe do spontane ovulacije. Kod spontane ovulacije kao i kod neuspješnog parenja doći će do lažne trudnoće koja traje 42 dana. Ženka u estrusu ima intenzivniji miris, dolazi do bilateralnog ispadanja dlake po trbuhu i repu, vulva je povećana i javlja se mukozni iscjedak. Ženku tvora dakle treba ili pariti ili sterilizirati. Ukoliko se ne napravi ni jedno, zbog konstanog estrusa i velike količine estrogena koji stvaraju jajnici može doći do ozbiljnih poremećaja. Ovakavo stanje nazivamo estrusna hipoplazija koštane srži, a dolazi do smanjenog stvaranja krvnih stanica koje može biti fatalno.
Sterilizaciju je najbolje izvršiti odmah u starosti od 4 mjeseca dakle prije prvog tjeranja jer ne postoji opasnost od hipoplazije koštane srži. Ako je ženka za sterilizaciju u estrusu obavezno prije zahvata kontroliramo krvnu sliku i za zahvat se odlučujemo samo ukoliko je ona normalna. Obično se sterilzacija (kastracija) i odstranjivanje analnih vrećica obavljaju istovremeno.Kao i kod drugih životinja, ovo se obavlja u općoj anesteziji , a svaka opća anestezija nosi određeni stupanj rizika o čemu predhodno izvjestimo vlasnika.
Mužjake je potrebno kastrirati zbog toga što kada spolno sazriju dobivaju vrlo inztenzivan miris, a osim toga uriniranjem će markirati svoj teritorij u ovom slučaju vaš stan.
Tvorovi su iznimno osjetljivi na infekciju virusom štenećaka, pa ih jednom godišnje cijepimo cjepivom za pse, a kao male cijepimo ih u starosti 12 i 15 tjedana. Preporučljivo je cijepiti ih i protiv bjesnoće, no to se radi posebnom vakcinom za tvorove.Ukoliko su držani isključivo u stanu, kao kućni ljubimci nema opasnosti od bjesnoće.
Izdvojeni članci
Sezonska kuhinja
Preokrenuti bezglutenski tart od kupusa i mrkve
Evo kako možete pripremiti jednostavan zdravi tart koji je prikladan i za one osjetljive na gluten
Sezonska kuhinja
Tagliatelle od kestena
Zbog visokog sadržaja škroba, od kestena se može dobiti brašno koje prirodno ne sadrži gluten pa ga možete koristiti u bezglutenskim kolačima, palačinkama, kruhu ili pecivima. Može se koristiti i za pripremu tagliatella, njoka ili palente.
Sezonska kuhinja
Kuglof od jabuka i bundeve
Od ove dvije kraljice jeseni napravite sočni kuglof koji odlično paše uz ovo promjenjivo vrijeme vani