Ako nema vidljivog otoka, vjerojatno je riječ o manjem nagnječenju koje ne zahtijeva posebno liječenje, tek malo strpljenja, elastični zavoj, te eventualno kakav lijek protiv bolova, uz hladne ili ledene obloge
Jedan nogometaš nedavno se ozlijedio prilikom udarca u potkoljenicu. Sada ga muči bolnost na mjestu udarca koja se širi prema stopalu, uz nemogućnost normalnog hodanja.
Udarci u prednji dio potkoljenice nisu rijetki, naročito u nogometu. Upravo zato profesionalni nogometaši ispod štucni nose štitnike za taj dio tijela. Najčešće strada pokosnica goljenične kosti, koja se nalazi odmah ispod površine kože. Udarac u nju izaziva upalu, otok, bolove, a ponekad i trajno zadebljanje kosti na mjestu udarca. Ukoliko RTG snimka isključi mogućnost frakture kosti, tada preostaje druga moguća posljedica udarca u potkoljenicu - nagnječenje mišića. Pri takvoj ozljedi prednjeg dijela potkoljenice, svaki će pokušaj podizanja stopala od podloge uzrokovati bolnost. Ako vidljivog otoka nema, vjerojatno je riječ o manjem nagnječenju koje ne zahtijeva posebno liječenje, osim tek malo strpljenja, elastični zavoj oko potkoljenice koji će smanjiti bolove i olakšati hodanje, te eventualno kakav lijek protiv bolova, uz hladne ili ledene obloge. Kreme protiv bolova ili za bolju resorpciju hematoma su poželjne, iako ne i obavezne.
Širenje bolova prema stopalu može biti uzrokovano krvnim podljevom koji se potom širi prema gležnju, a s njime i bolnost. Dalje, pri udarcima u potkoljenicu, naočito u nogometu, sekundarno može doći i do manje ili veće distorzije gležnja, koja uzrokuje bolnost tek dan ili dva po ozljedi. Također, nisu rijetke i udružene distenzije (istegnuća) tetiva stopala i njegove okoline.
Bandaža je od pomoći, kao i tableta protiv bolova. No, ukoliko bolovi, zajedno sa šepanjem, ne prođu u sljedećih nekoliko dana, vrijeme je da posjetite fizioterapeuta. Detekcija pravog uzroka bolnosti odredit će tada i najbolji način sanacije ove neugodne, iako ne i jako opasne ozljede.
Rijetko je nakon kontuzije potkoljenice moguć je i nastanak tzv. kompartment sindroma, koji zahtjeva ozbiljniji terapijski pristup.
