Ugibanje štenaca u prvim danima života je mnogo češće nego što mislimo, a povezano je sa mnogim faktorima kao što je tok samog okota, urođene mane štenadi te faktori okoline.Tako prosjek mrtvorođene štenadi varira od 45% pa sve do 30% kod prirodnog okota dok je kod carskog reza manji - od 6% do 11 %. Postotak štenadi koja ugine u prva 4 tjedna života varira od 9 do 26 %, a najveća je smrtnost štenadi u prvom tjednu. Uzroci mogu biti loša kondicija kuje,genetski defekti i urođene malformacije štenadi, razni utjecaji okoliša (prvenstveno temperatura), neishranjenost, infestacije parazitima i infekcije. Utjecaj na smrtnost štenadi svakako ima i tok poroda-kod težih i dugotrajnih okota smrtnost je značajno veća. Zdravo štene trebalo bi cviliti i sponatno disati već jednu minutu nakon izlaska iz porodnog kanala pri prirodnom okotu. Vitalnost šteneta u tim prvim trenucima je u pozitivnoj koleraciji sa preživljavanjem u prvih 7 dana života. O pravilnoj prehrani ženke te općenito o prenatalnoj njezi je manje više sve poznato, pa ću ovdje napisati malo više o infekcijskim uzrocima smrtnosti. Kako bi se spriječila mogućnost infekcije važno je nekoliko stvari koje su zapravo logične, ali ih ponekad zanemarujemo. Zadnja 3-4 tjedna graviditeta kujicu treba držati uglavnom kod kuće, odnosno u njenom dobro poznatom i uobičajenom okolišu kako bi mogućnost ispostavljenosti bolestima bila što manja. Nisu poželjne posjete drugih pasa kao ni druženja u šetnjama, a treba ograničiti i posjete ljudima. Ako je kujica ispostavljena primjerice herpesvirusu u posljednja 3 tjedna trudnoće može doći do abortusa ili uginuća štenaca u prva 3 tjedna života. Jednako je opasan i parvovirus i virus štenećaka. Virus štenećaka prolazi kroz placentalnu barijeru pa se štenad može okotiti već inficirana. Mnoge bakterije, najčešće E.Coli i mikoplazme koje su normalno prisutne u vaginalnoj flori mogu prouzročiti septikemiju i smrt štenadi. Moguća je i transplacentalna infekcija .Smrtnost štenadi zbog infekcije Toxoplazmom gondii je rijetka, no treba je uzeti u obzir kao mogućnost. Jako je važno da štenci sišu kolostrum u prvih nekoliko sati po okotu kako bi pridobili pasivni imunitet.Imunoglobulini G koji su nosioci ovakvog imuniteta resorbiraju se u crijevu bebača samo prva 24 sata po okotu pa ih je važno stalno stimulirati ka sisanju upravo prva 24 sata. Bakterijska septikemija štenaca je fatalna ako se simptomi ne prepoznaju pravovremeno. Faktori koj predisponiraju štene na infekciju jesu endometritis kuje, okot koji traje dugo vremena, dohranjivanje sa zamjenskim mlijekom (a to obično radimo jer štene nije vitalno, a velika je mogućnost aspiracije takve hrane),mala porođajna težina štenaca te prehladna okolina. Bakterije koje su najčešći uzročnici septikemije štenadi su E.Coli, streptokoki, stafilokoki i Klbsiella. Teško je prepoznati znakove oboljenja jer ponekad samo nastupi nagla smrt bez predhodnih simptoma. Neki od znakova septikemije štenadi jesu smanjenje tjelesne težine, štene ne siše, pojavi se proljev, trbuščić je napet i bolan, štene neobično cvili. Kada se postavi sumnja na septikemiju liječimo antibioticima širokog spektra koji će najmanje destabilizirati normalnu crijevnu mikrofloru štenaca. Ako liječimo bebe mlađe d 2 dana u terapiju obavezno dodajemo i vitamin K jer tako mali psići imaju nizak nivo trombina. Liječenje obično traje 5 dana. Ako je kuja u posljednja 3 tjedna trudnoće bila ispostavljena herpes virusu on može uzrokovati i kasni abortus (kao što sam već spomenula) ali i smrt štenadi u prva 3 tjedna starosti jer imunološki sistem kuje ne uspije producirati dovoljno antitijela protiv herpes virusa koja bi se prenijela na štenad i koja bi ih zaštitila. Simptomi infekcije herpes virusom su isti kao oni opisani kod septikemije, no ovdje se još pojavljuju točkasta krvarenja po sluznicama te krvavi iscjedak iz nosića. Od ove infekcije može uginuti cijelo leglo i to tako da štenci ugibaju jedan po jedan tokom nekoliko dana . Kod infekcije herpes virusom nema specifične terapije, no pretpostavlja se da jako zagrijavanje okoline štenadi pomaže (IR lampa) no ovo nije za sada znanstveno dokazano. Inficirana ženka u pravilu nema nikakvih simptoma, ako ne dođe do pobačaja. Dakle da bi sveli smrtnost štenadi na minimum treba poštivati nekoliko općih pravila iako na žalost garancije za 100%-no preživljavanje ne može biti. - ženka u dobroj reproduktivnoj kondiciji - smanjiti kontakte sa drugim psima i gostima na minimum posebno u zadnjim tjednima - kod okota koji predugo traje potražiti pomoć veterinara - omogućiti što bolje uvjete za sam okot i postnatalnu njegu štenaca - pozorno pratiti sisanje štenadi prva 24 sata, po potrebi asistirati bebačima i mijenjati ih na sisi. - posebno pratiti štence koji su nakon okota manje vitalni - ako primjetite opisane simptome na štencu potražiti pomoć veterinara-jesu mali, ali nešto se može poduzeti