Iako je zagrijavanje atmosfere veliki problem, on se ponekad minimalizira ili tretira na čudne načine. Dakle, najveći zagađivači obično najmanje čine za spas atmosfere. JAKI SU NA JEZIKU, ALI SAMO KADA POTIČU DRUGE NA AKCIJU. Svako smanjenje zagrijavanja ima svoju cijenu i nitko se ne želi ničega odreći. ZAŠTO BI MOJA PRIVREDA TRPILA, KADA SE DRUGI NIČEGA NE PRIDRŽAVAJU? Zar nije bolje u dubokoj tajnosti zasipati zrak (sumnjivim) kemikalijama („chemtrails“), nego ograničavati privredni rast? Uostalom, možda je problem i krivo postavljen... Paralelno s globalnim zatopljenjem, meteorološki statističari uporno nas tješe kako se još uvijek nađe pokoja hladna zima. Doduše, poneka i zakaže. (Kao ova, baš kada je interes za skijaške destinacije bio neopisiv.) Uz to, aktivnost na Suncu ovih je godina na svom vrhuncu. No, sada mi je stvarno lakše. SVEMIRSKI KRIVAC! Tko optužuje auspuhe? Činjenica je da u zraku nikada nije bilo više ugljičnog dioksida. Kažem „nikada“, a mislim makar na zadnjih 500.000 godina. Postoje projekcije da će se KONCENTRACIJA POVEĆATI ZA 50% u narednh 40 godina. Ne zvuči ružičasto, ali možda tako izbjegavamo glad. Ni više, ni manje. Na, uvjetno rečeno, dobre strane efekta staklenika obično ukazuju lobisti najvećih zagađivača. Recimo, ljudi više vole da im je toplo, nego hladno. Manje ćemo potrošiti na grijanje. A sada ono najvažnije... STAKLENIČKI UTJECAJ DOSLOVNO ZNAČI DA ĆE I BILJKE BRŽE I VIŠE RASTI. Kao da su pod kontroliranom klimom u stakleniku. Plodovi su veći, a ukupni prinos bolji. Jeste li primijetili da su jabuke danas veće nego nekada? A lubenice, rajčice? Glavice salate su iznimno bujne, cvjetača od nekoliko kilograma već je postala normalna. Više hrane trebalo bi značiti manje gladi, ali medalja zasigurno ima i drugu stranu. Tek uzgred, koliki utjecaj ima GMO, kojeg nam vjerojatno podvaljuju, a da toga nismo ni svjesni? Što je s herbicidima, pesticidima i sličnim otrovima, koji uklanjaju korov i nametnike, ali ih je kasnije NEMOGUĆE U CIJELOSTI ODSTRANITI? Znate, ILUZORNO JE VEĆI PRINOS PROCJENJIVATI SAMO KROZ KILAŽU. Što je s kvalitetom? Uopće ne sumnjam da je prinos u stakleničkim uvjetima veći (načas zaboravimo na sušu i druge ekstreme), ali sadržaj sve više ukazuje na zabrinutost. ČIM VIŠE JE UGLJIČNOG DIOKSIDA U ZRAKU, TIM MANJE JE DUŠIKA U BILJKAMA. A baš od dušika ovisi nastajanje visokovrijednih biljnih bjelančevina. Sličan manjak pokazuje se kod cinka, željeza i mnogih drugih hranjiva. Ukratko, biljke još uvijek rastu, samo što venu vrijednosti, koje nas inače drže na životu. Usprkos punim tanjurima, NAŠE STANICE OSTAJU GLADNE, jer u hrani nema onoga što bi tamo trebalo biti. Stanje je poznato negdje od početka agrarne revolucije, tj. od šezdesetih godina prošlog stoljeća, a negativne tendencije nastavljaju se iz godine u godinu. Eksplozija umjetnih gnojiva uništava kvalitetu, mada isprva možda toga i nismo svjesni. Prema podacima Ujedinjenih naroda, danas barem trećina stanovništva trpi zbog nedostatka određenih mikroelemenata, iako ne žive u neimaštini. Naravno, promjene na lošije su relativno spore, pa na prave krivce lako zaboravljamo. Već viđeno, zar ne? U sljedećem broju: Zašto je u biljkama sve više otrova? Kako smanjiti emisiju ugljičnog dioksida? Spas planete kao imperativ.