Sustav se sastoji od velikog broja limova koji razdvajaju dvije struje zraka. S jedne strane limova struji topli istrošeni zrak koji onda svoju toplinu predaje limovima koji su hladniji od tople struje zraka te se toplina koju prime limovi predaje struji hladnog svježeg zraka.
Objekte koji imaju potrebu za većim količinama svježeg zraka (npr. hoteli, dvorane, poslovne zgrade, bolnice,...), troše znatne količine energije za njegovu pripremu i dobavu.
Umjesto da se za predgrijavanje svježeg zraka koristi energije iz kotlovnice, može se koristiti toplina iz otpadnog zraka.
Ovim načinom se štedi energija primarnog energenta, koja je ekvivalentna rekuperiranoj energiji iz otpadnog zraka.
Sustav se u suštini sastoji od velikog broja limova koji razdvajaju dvije struje zraka. S jedne strane limova struji topli istrošeni zrak koji onda svoju toplinu predaje limovima koji su hladniji od tople struje zraka te se naposljetku toplina koju prime limovi predaje struji hladnog svježeg zraka. Na taj način moguće je povratiti veliki udio topline (učinkovitost od 75 pa do čak 95%). Kako su struje zraka odvojene limovima ne dolazi do njihovog dodira i miješanja čime ne dolazi do miješanja dviju “zračnih struja”. Postoje i drugačiji oblici i sustavi rekuperacije, ali ovaj je najčešći.
Korištenje sustava rekuperacije topline ovisi o nizu čimbenika:
- potreba prostora
- temperatura, protok i količina otpadne toplinske energije
- učinkovitost sustava za rekuperaciju topline
- dodatna energija za pogon sustava
- mogućnosti prilagodbe postojećeg sustava.
Da bi se mogla definirati ukupna ekonomičnost sustava za rekuperaciju topline potrebno je provesti slijedeću analizu:
- odrediti radne parametre protoka i temperature zraka (i svježeg i otpadnog), vrijeme rada sustava, vrstu i cijenu goriva koje sustav koristi;
- odabrati tip sustava za rekuperaciju topline, utvrditi količinu energije te efikasnost sustava;
- proračunati količinu ušteđenog goriva u određenom vremenskom periodu;
- odrediti troškove uvođenja sustava.
Najveći stupanj izmjene topline ne mora uvijek biti i najpovoljniji. Što je stupanj iskorištenja veći to su veći i investicijski i pogonski troškovi (energija za pogon ventilatora, pumpi, kompresora...).
Potencijali ušteda iznose 40-80% energije utrošene za ventilaciju.
