Ugriz mačke vrlo je bolan i u većini slučajeva zahtjeva liječničku obradu
Vlasnici mačaka kao i oni koji hrane vanjske mace, jako dobro znaju da u ophođenju sa svojim ljubimicama moraju biti i te kako oprezni. Mace su po mnogočemu “svoje” i to je nešto što moramo poštivati, pa iako će nas osvojiti svojom samostalnošću, ali i umiljatošću, naravno, kada one to žele, ponekad se naizgled bez razloga pretvore u tigra.
U veterinarskim ambulantama nerijetko se srećemo sa ovakvim ponašanjem mačaka jer se one osjete ugrožene ili se pak nastoje braniti od neugodnih pregleda, bockanja i općenito neugode koju im prouzroči veterinarski pregled. Posebno žestoke reakcije viđamo kod slobodnoživućih mačaka, što je sasvim razumljivo kada ih jednom stavite u kavez, a navikle su na slobodu i nisu navikle na tako blisko prisustvo čovjeka. Osim toga većina njih sa čovjekom ima neugodna iskustva...
Postoji više raznih podjela agresivnog ponašanja u mačaka. Osnovna podjela bi bila na agresiju izazvanu strahom, predatorsku agresiju, teritorijalnu agresiju te onu izazvanu izostankom socijalizacije.
Kod predatorske agresije maca je šćućurena, eksitirati će ju bilo kakvi pokreti oko nje. Napada naglo, a svoj plijen (ponekad je to ruka ili noga vlasnika) napada naglo, blokira ga kandžama, pritišće prema tlu i na kraju grize brzinom kobre.
Kada maca napada zbog straha, odnosno zato jer se osjeća ugrožena i/ili iziritirana može se nakostriješiti, zjenice su raširene, a agresivno ponašanje je nepredvidivo. Ponekad se okrenu na bok te pokazuju kandže i zube. Mahanje vrhom repa također je jedan od znakova upozorenja.
Kod teritorijalne agresije tipično je mačje šuljanje, sa uškama pognutim unatrag. Rep je visoko uzdignut i maca će se zaletjeti prema uljezu kako bi ga otjerala.
Mužjaci ponekad uriniraju po pridošlici.
Veliki problemi se javljaju kada kućne mačke ispoljavaju bilo koji vid agresije prema svojem vlasniku. Ugrizi i ogrebi vrlo su bolni, a mogu se inficirati i prerasti u vrlo ozbiljno oboljenje.
Kod takvog ponašanja mačaka najbolje je potražiti pomoć stručnjaka kako bi se utvrdilo o kojem obliku agresije se radi, zašto do nje dolazi te da li postoji način za rješavanje ovog vrlo neugodnog problema.
Mnogo su opasniji ugrizi mačaka koje idu van, posebno ako stanujete negdje na rubu šumu. Naime, cijepljenje mačaka protiv bjesnoće nije propisano zakonom, tako da većina mačaka nikada nije cijepljena. Posebno su ugroženi oni ljudi koji macu pokušavaju uhvatiti ili joj pomoći kada je bolesna. Nakon ugriza obavezno se morate javiti liječniku, a macu svakako odvedite na veterinarski pregled.
