• Ljudi su u prosincu zatrpani reklamama, plaćenim zabavljačima, crkvenim obavezama, prisilnim i dobrovoljnim proslavama te koječim drugim. Pod tim „koječim“  mislim na predsjedničke izbore

Prije nekoliko godina Hrvatima je Irska prikazivana kao zemlja koja je bila u sličnoj situaciji kao i mi, a onda se pametnom politikom i vođenjem gospodarstva u vrlo brzom roku preobrazila u jednu od vodećih zemalja Europe.

Sada se piše o masovnim prosvjedima u toj dalekoj zemlji. I, ono što je nama još zanimljivije, o velikim potrebama za štednjom u proračunu, uzrokovanim, hajdemo pojednostaviti, krizom.

Problemi su se nagomilali do te mjere da je u pitanju i sam opstanak zemlje. Naime, kako kaže irski ministar financija Brian Lenihan,  Irska mora u proračunu za iduću godinu smanjiti potrošnju kako bi osigurala da zemlja uopće preživi.
Teške riječi za jednu do tada tako prosperitetnu zemlju.

A o kojoj svoti za uštedu se radi? Sitnica, četiri milijarde eura.

No, hajdemo se vratiti u domovinu.

Ali, nemojte se prebrzo zaletjeti u povratku. Ni vremenski ni prostorno. Da ne pogriješite državu.

Čitam malo stare vijesti iz domovine, s kraja studenog ove godine. Kažu da je
Sabor donio državni proračun za 2010. godinu. I da se proračunom planiraju prihodi u iznosu 112,8 milijardi kuna, a rashodi u iznosu od 121,4 milijarde kuna.
I ono što je najzanimljivije: Proračun za iduću godinu rađen je na projekciji blagog rasta BDP-a za 0,5 posto.
Ali, kako se rade proračun i te projekcije? Tako što oni po nekim svojim pokazateljima predvide koliko bi sljedeće godine mogli skupiti novaca. Onda to, što se njima čini da bi moglo biti, dijele po resorima.

I tako se njima tada činilo da će skupiti više nego prošle godine. To je svakako logično, obzirom da su uveli takozvani „krizni porez“. Veći porez - više novaca.
Samo što se zaboravlja i druga riječ iz naziva… Krizni.

A tu riječ su razumjeli već nakon nepunih mjesec dana.

„Sasvim je jasno da su Šuker i Vlada precijenili prihode, a podcijenili rashode državnog proračuna u 2010., jer je sada očito da će, zbog povećanja nezaposlenosti, pada plaća, uvođenja kriznog poreza i povećanja PDV-a, potrošnja u idućoj godini također biti zauzdana.“

E, sada, nije mi jasno da oni to nisu mogli i prije vidjeti. Ili su si, što je više vjerojatno, namjerno malo zatvorili oči. Kako bi što brže prošao još koliko-toliko stabilan dio godine, a građani ušli u ono što se po novom zove: mjesec darivanja.

Tada više nitko ne može normalno razmišljati. Ljudi su u prosincu zatrpani reklamama, plaćenim zabavljačima, crkvenim obavezama, prisilnim i dobrovoljnim proslavama i koječim drugim. Pod tim „koječim“  mislim na predsjedničke izbore.

Sve se utrpalo u taj mjesec, pa zašto se ne bi i uskraćivanje božićnica i pokoji drugi namet. U moru događanja, takve stvari proći će relativno nezapaženo. A reakcije bi, također,  trebale biti relativno blage.

One projekcije ranije, dakle, bile bi u tom slučaju samo mazanje očiju, da se premosti kritično razdoblje. Nešto kao kada umirujete dijete: „Sve je u redu, ne brini se i ne boj se ništa. Hajde, idi se igrati“. I onda mu, usred užitka apsolutne zabave, u ovom slučaju proslave Nove godine, poručite, onako usput: „Hej! Moram ti smanjiti džeparac. Ništa strašno, sve je pod kontrolom. Vratit ću ti čim stignem“.

To, čim stignem, je dovoljno blizu da se dijete ne brine, a dovoljno daleko i neodređeno da može trajati beskonačno. Kao što bi mogao biti slučaj s kriznim porezom.
Tako mi se čini da, iako izgleda da je Irska u goroj situaciji nego mi, oni barem znaju i priznaju na čemu su. I poduzimaju neke konkretne korake štednje s ciljem da riješe probleme. A mi i oni i Vi, dragi Vi, ovdje i sada?

Želim Vam Sve najbolje u Novoj dve i 10 Oj!