Do prije mjesec-dva se u medijima uglavnom pisalo o financijskoj krizi i propadanju banaka, a sada su uglavnom termini poput recesije u prvom planu… Samo da pojasnimo, kad pričamo o recesiji, onda govorimo o usporavanju gospodarske aktivnosti tj. smanjenju stope gospodarskog rasta koji čak može prijeći i u pad tj. dobiti kao postotak negativni predznak…
Nedavno je u medijima izašao jedan članak koji govori u ulaganjima i njihovoj relaciji sa recesijom. Između ostalog je opisano koje su ključne tri stvari što se događaju tijekom recesije…
Prva se odnosi na tržišta dionica koja prva budu pogođena i to najjačim intenzitetom, što se objašnjava činjenicom da se tijekom recesije prihodi kućanstava smanjuju i ljudi troše manje novca. Samim time i tvrtke zarađuju manje, a rezultat toga su slabiji poslovni rezultati i niže cijene dionica.
Druga stvar koja se događa jest da se zalihe smanjuju jer poduzeća smanjuju proizvodnju. To na kraju rezultira i rastom stope nezaposlenosti jer poduzeća se rješavaju ljudi koji im više nisu potrebni što za posljedicu ima višak ljudi i otpuštanja, te rast nezaposlenosti  radi čega padaju plaće jer su ljudi spremni u toj situaciji kad nema posla raditi i za manje, a tvrtke ionako imaju smanjenu potrebu za zapošljavanjem...

Stručnjaci savjetuju kako prvi korak koji treba učiniti ako ulažete u vrijeme recesije jest spremiti novac u neki rezervni fond, osobito ako radite za nekog drugog. Naime, s obzirom na rastući gubitak radnih mjesta za vrijeme recesije, važno je da sebi i svojoj obitelji osigurate osnovnu egzistenciju ako ostanete bez posla. Financijski se stručnjaci slažu kako bi u taj fond trebalo pospremiti novca za barem šest mjeseci života i spremiti ga na račun s kojeg ćete novac moći podići istog trena kada vam je potreban, znači štedni račun, neku vrstu depozita koji se može razročiti, novčani fond niskog rizika i sl.

Nakon što se taj dio riješi, ostatak kapitala treba posložiti unutar svog portfelja prema osobnim preferencijama riziku i vlastitim financijskim mogućnostima, te naravno stanju na financijskim tržištima. Ako vjerujete da država neće propasti i da neće biti rata, tada vrijeme recesije i financijske krize definitivno ima svoj rok trajanja koji može biti nekoliko mjeseci ili godinu-dvije, ali će završiti i nastupiti će oporavak i nova faza prosperiteta u državi. Kako većina ulagača zna da će se ekonomija oporaviti u dogledno vrijeme te da su niske cijene pojedinih dionica samo privremene, logično bi bilo očekivati da u vrijeme krize najviše ulažu, a ipak od straha uglavnom ostaju inertni i najčešće ne poduzimaju ništa propuštajući prilike za zaradu…
Ako uzmemo primjer domaćeg tržišta kapitala, većina analitičara i ulagača očekuje krajem godine poboljšanje… To konkretno znači da je vrijeme minimalnih cijena dionica blizu ili već traje i da je vrijeme za kupnju… Naravno, problem je ocijeniti koliko je takav stav točan ili nije jer isto tako je moguće da ovakvo stanje potraje do jeseni 2010. g. i da je većina analitičara trenutno u krivu… I upravo je to ključni trenutak cijele ove priče… Pravi tajming egzaktno pogoditi je nemoguće, ali ako vjerujete u oporavak recimo krajem ove ili početkom iduće godine, onda upravo idućih tjedana ili mjeseci nastupa vrijeme kad treba pripremiti svoje ulaganje i zatim strpljivo čekati da do oporavka i dođe, a vi da ostvarite zaradu...

Ukoliko niste sigurni i ako i samo malo sumnjate da će oporavak nastupiti tako brzo, te znate da kad uložite novac neće moći mirno spavati sve dok iz svega toga ne izađete, onda ta priča nije za Vas i bolje da se  ne izlažete takvom stresu nego pokušajte zaraditi novac na neki drugi manje rizičan način…