Za razliku od mnogih tema o kojima sam pisao na ovim stranicama i koje se tiču tek nekih, nema čovjeka koji barem jednom u životu nije imao upalu mišića. Pa opet, iako su je svi iskusili, znamo li stvarno što se kod nje događa? Svaka fizička aktivnost je stres. Čak i obično ustajanje iz stolice, ili sjedanje u nju izaziva cijeli niz promjena u samim mišićima. Kako se intenzitet nekog rada povećava, povećava se i stres na mišiće. On je naravno najveći u sportskih aktivnosti, ali već i duže hodanje može prouzročiti bol u nogama ako one na to nisu navikle. Dvije su danas dominantne teorije koje govore o nastanku upale mišića. Jedna se bazira na mliječnoj kiselini kao nusproduktu mišićnog rada. Po njoj nemogućnost krvi i limfe da «odnese» svu mliječnu kiselinu koja se proizvodi, te iritacija koju ona uzrokuje u vlastitoj okolini, dovodi do tako poznatih bolova nakon težeg rada. Druga teorija jesu mikrotraume. Dakle povećanjem fizičke aktivnosti dolazi do mikrooštećenja samih mišićnih vlakana. Ta mikrooštećenja dovode do upale i bolova. Kao što se vidi, niti mi u medicini nismo sasvim sigurni u detalje samog procesa. Ipak, važnije od samih biokemijskih detalja su posljedice do kojih nesmotrenosti u bavljenju fizičkom aktivnošću mogu dovesti. Dakle vrijeme je kasnog proljeća, neposredno pred ljeto. Tada veliki broj ljudi ili započinje ili intenzivira bavljenje fizičkom aktivnošću, uglavnom u svrhu gubitka tjelesne težine, a prije skidanja u kupaće kostime. Iako sam o tom fenomenu pisao već više puta, svake me godine fasciniraju razmjeri te pošasti. Tako nije rijetko vidjeti potpuno premorene ljude koji bi lakše izbrojali mišiće koji nisu upaljeni, od onih koji jesu. Moguće je podijeliti intenzitet mišićne upale na tri nivoa. Prvi je blagi osjećaj zatezanja u ekstremitetima i trupu koji ne smeta obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Drugi je prilično jaka bol bilo na jednom ili više mjesta na tijelu koja otežava normalno sjedanje, ustajanje, ili neku drugu uobičajenu kretnju. Treći uključuje i vrlo jake bolove ne samo pri kretanju već i u mirovanju, sa mogućim grčevima, trzanjima mišića ili cijelog ekstremiteta, uz opću slabost, pa čak i povišenje tjelesne temperature, a u iznimnim slučajevima povraćanje i proljev. I dok blagu upalu gotovo i ne treba liječiti, kod umjerene će od velike pomoći biti topla kupka, istezanje, mnogo tekućine uz eventualno preparate acetil-salicilne kiseline (Aspirin ili Andol). Sauna je više nego poželjna, a isto tako i masaža koja nerijetko smanji subjektivni osjećaj bolova i na polovicu. U iznimno jake upale mišića praćene nekim ili svim opisanim simptomima, osim mirovanja i mnogo tekućine valja potražiti i liječničku pomoć. Ono što treba napomenuti jest da je sve osim blagog zatezanja nakon vježbanja u stvari crvena lampica koja nas upozorava da smo pretjerali. E, sad na nju se možemo ili ne moramo obazirati. No, mali stres potaknuti će mišiće da se povećaju, kapilare na umnožavanje, a masne naslage na otapanje. Veliki stres, a s njim i velika upala, učiniti će velika oštećenja, a tijelo će se uprijeti da ih što prije popravi, zaboravljajući pri tom celulitis i mišićnu masu. Isto je tako važno dobro se zagrijati prije vježbanja i na kraju se dobro istegnuti. To će pomoći da se smanji intenzitet nadolazeće upale ili će ju spriječiti. U svakom slučaju, budite dobri prema svojem tijelu. Tako će i ono biti dobro prema vama.