Povezanost spojeva fluora s manjom pojavnošću zubnog karijesa poznata je već više od 100 godina. Od tada, malo po malo, ideja se sve više komercijalizirala. Danas su zubne paste bez fluora rijetkost, a vodice za ispiranje usta bez fluora gotovo da i ne postoje. U nekim zemljama provodi se i obavezna fluoridacija vode iz vodovoda. Najpoznatiji po takvoj praksi su SAD, Kanada, Irska i Australija. Međutim, fluorid, a pogotovo masovna fluoridacija, sve više gube dobru reputaciju. Izgleda da su benefiti premali da bi opravdali rizike.
Starije procjene spominjale su 35%tnu redukciju zubnog karijesa u područjima s obaveznom fluoridacijom. No, kasnije se pokazalo da je sve bila velika greška. Koristi, ako i postoje, su marginalne ili u okvirima statističke pogreške. Recimo, u Bedfordu su nakon više godina odustali od fluoridacije vode, ali jedna analiza je pokazala da se učestalost karijesa kod tamošnje djece gotovo uopće nije zbog toga izmijenila. Da li je fluoridacija samo jedna u nizu promašenih ideja s prizvukom prevencije?
Možda promašena ideja i nije pravi izraz. Točnije je reći OPASNA IDEJA. Amerikanci su već smanjili količinu fluorida u vodi zbog masovne pojave dentalne fluoroze, pogotovo kod djece. U pitanju je permanentna promjena boje (umrljanost) zubne cakline. Bolest se može prenijeti na kosti i zglobove (50% unijetih fluorida inače završi u kostima), čak se povećava i rizik od raka na kostima. Ovo s rakom je baš zanimljivo. Naime, jedna studija s Harvarda je utvrdila da čak i prosječna izloženost fluoridima prije desete godine života peterostruko povećava rizik od osteosarkoma dvadesetak godina kasnije. Ova studija je dugo držana pod embargom, a autoru su preporučili da studiju povuče. Naknadno se saznalo da iza embarga zapravo stoji milijunska donacija sveučilištu od strane jednog velikog proizvođača zubnih pasta. NOVAC ZA ŠUTNJU. Fluoridi su zapravo neurotoksini, a mogu i negativno utjecati na moždani razvoj. Djeca, koja su najviše izložena fluoridima, imaju vidljivo niži IQ. U regijama s najžešćom fluoridacijom problemi sa štitnjačom čak su dvostruko češći.
U Hrvatskoj (za sada) nije zaživjela fluoridacija vode, ali kućno filtriranje se čini razuman potez, posebno zbog prisutnosti klora, pesticida i nekih drugih zagađivača. Iako riječka voda slovi za dobru vodu, volim često naglasiti da se voda s izvora i voda iz slavine dosta razlikuju. Na izvoru je “živa” i po mnogočemu ljekovita voda, dok dođe do nas obogati se (barem) klorom i starim cijevima. I još nešto. Zubne paste bez fluora, uz malo potrage, mogu se nabaviti. Mislim da su bolji izbor od onih standardnih.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
