Negdje u vrijeme izlaska ove «Burze» iz tiska navršiti će se punih osam godina kako svakog tjedna na ovom mjestu nastojim rasvjetliti male tajne struke s kojom se bavim, kao i dati poneki savjet svima vama koji imate nesreću patiti od neke bolesti ili ozljede te u liječenju koristite metode fizioterapije. No, sada kada iščitavam neke od ranih tekstova, vidim i na vlastitom primjeru koliko se brzo cijela medicina mijenja, pa tako i fizioterapija. Nevjerojatno je shvatiti da se u samo nekoliko godina nešto što je bilo poput dogme i smatralo se gotovom i nepromjenjivom činjenicom- promijeni. To me prisiljavalo da neke teme obrađujem periodički, uzimajući u obzir svaki put neke nove činjenice iz nekih novih istraživanja. No, problem prezentiranja medicinskih činjenica laicima, sve je samo ne jednostavan posao. Sažeti takvu prezentaciju u nekoliko rečenica, još je teže. A najteži zadatak je objasniti čitatelju kako je ovo tek dodatna informacija koja ni u kom slučaju ne može zamijeniti konkretnu liječničku ili fizioterapeutsku skrb. Tako se događalo da poneki čitatelj sam sebi postavi «dijagnozu», temeljenu na pročitanim činjenicama. Češće se događalo da se u kućnim uvjetima pokuša sprovesti kakva «terapija», također temeljena na novopročitanom i nedovoljno svarenom znaju. U nekima od tih slučajeva svjedočio sam i velikoj šteti koju su ljudi učinili sami sebi tvrdoglavo odbijajući potražiti stručnu pomoć u isto vrijeme nastojeći pomoći sami sebi. U tom smislu valja znati nekoliko važnih stvari prilikom čitanja bilo kojeg teksta, priručnika ili knjige vezane uz popularnu medicinu: -Svaki opis nekog oboljenja osuđen je na općenitost. To je vrlo slično opisu saobraćajne nesreće. Kada kažemo da je neko doživio saobraćajku, svi pomalo protrnemo. Ipak, u saobraćajnoj nesreći možete proći sa samo razbijenim prednjim žmigavcem, ali možete završiti i sa po život opasnim ozljedama. Između te dvije krajnosti postoji cijeli niz različitih nivoa nesreće. Tako je i u većini oboljenja ili ozljeda. Pa iako je sve saobraćajna nesreća, različiti postupci će biti primjenjeni pri popravku automobila, kao i pri mogućem liječenju unesrećenih. Tako će i kod jedne te iste bolesti biti primjenjeni različiti pristupi liječenju, kao što će i prognoza biti različita. Sve to nije moguće prezentirati i obraditi unutar jednog kratkog teksta. -Tijelo jest i nije stroj. Mnoge funkcije tijela odgovaraju funkcijama stroja i mogu se predvidjeti. Nasuprot tome, reakcije na određenu terapijsklu metodu mogu biti nepredvidive. To je glavni razlog zbog kojeg opetovano ponavljam kako terapiju i metode liječenja primjenjive u određenom slučaju treba odrediti isključivo stručnjak, nikako laik. -Kako medicina nije matematika (jer da jest, liječnici bi bili nepotrebni i liječenje bi određivao kompjuter prostim unošenjem simptoma, nakon čega bi određivao najbolju terapiju), tako postoje različita stručna mišljenja o tome koja je terapija najbolja moguća u konkretnom slučaju. To znači da informacije u određenom tekstu ili knjizi mogu predstavljati tek jednu stranu medalje, a nikako jedinu mogućnost dijagnostike i liječenja. Zato u medicini postoji institut «drugog mišljenja», po kojeg pacijent ima pravo doći bez obzira sumlja li u liječnički (ili fizioterapeutski) nalaz, ili ga naprosto zanima postoji li koji drugi način liječenja konkretne bolesti ili bolnog stanja. -Čitanje je jednosmjerna procedura, dok je postavljanje dijagnoze i određivanje terapije dvosmjeran proces u kojem učestvuje kako liječnik i fizioterapeut, tako i pacijent. Ta dvosmjerna komunikacija i saznanja do kojih ona dovede značajno utječu na tip i obim primjenjene terapije. Pojednostavljene informacije u popularnim tekstovima često nisu potpune, niti mogu pružiti punu sliku o pojedinom oboljenju, a kamo li o konkretnom slučaju. Mogu vas uputiti ili usmjeriti, te vas potaknuti da potražite konkretnu pomoć. No, to je sve što one u ovom obliku mogu učiniti.