Moramo znati da je ugriz samo nastavak lajanja, te da psu nije logično da ga pohvalite kad laje, a jako se čudite kad naposljetku nekoga i ugrize.
U ljetnim mjesecima mnogo su češći ugrizi pasa. Više vremena provodimo u šetnji, a nosimo ljetnu odjeću koja nas ne može zaštititi od ugriza ili ogrebotina. Zimi se često događa da upravo zbog deblje odjeće, ne dolazi do povrede kože pri ugrizu.
Zašto uopće dolazi do ugriza može se objasniti na više načina, no prije nego nabrojim uzroke agresivnog ponašanja u pasa, htjela bih skrenuti pažnju na to da je odgovornost za ugriz uvijek na vlasniku psa. Opreza nikada dosta.
Agresija u pasa izraz je normalnog ponašanja psa, ali također može ukazivati na određena patološka stanja. Agresivno ponašanje obično je uzrokovano vizualnim, glasovnim ili kemijskim podražajem, a ne mora uvijek rezultirati ugrizom. Postoje mnoge varijacije agresivnog ponašanja u pasa, a bitno je ustanoviti o kakvoj se vrsti agresivnog ponašanja radi, kako bismo znali pravilno postupati s takvim psom. Vlasnici vrlo često okrivljuju sebe za nepoželjno ponašanje njihovih ljubimaca. Tako je prvi korak koji treba poduzeti ponovno uspostavljanje povjerenja samog vlasnika u njegove sposobnosti da izađe na kraj sa psom. Srećom, prognoza za mnoga agresivna ponašanja je dobra ukoliko vlasnik takvog psa na vrijeme potraži stručni savjet. Ne postoji univerzalna terapija za svakog agresivnog psa.
Razlikujemo nekoliko vrsta agresije: teritorijalna agresija, agresija među mužjacima, maternalna agresija, agresija izazvana iritacijom, agresija psa kao predatora, agresija uzrokovana bolom, te naučena agresija.
Isto tako je važno znati tko je žrtva pseće agresije, te u kojim situacijama do agresije najčešće dolazi.
Teritorijalna agresija najčešće se pokazuje na način da pas napadne, a ponekad i ugrize ljude koji uđu na njegov teritorij. Problem se javlja u tome što većina vlasnika želi da njihov pas lajanjem najavljuje goste, ali, dakako, ne želi da ih ugrize. Moramo znati da je ugriz samo nastavak lajanja u takvim slučajevima, te da psu nije logično da ga pohvalite kad laje, a jako se čudite kad naposljetku nekoga i ugrize.
Što se tiče agresije prema drugim mužjacima, treba odabrati psa kroz pasminu koja ima manje izražen natjecateljski duh ili jednostavno odabrati ženku. Kao i kod drugih stvari, pravila ponašanja s drugim psima nametnite svom psu još dok je maleno štene.
Vlasnici često postaju sami žrtve svojih pasa i to onda kad psa na neki način razdraže. Vrlo često se to događa kad psu treba staviti kapi u oko ili u uho, kad mu vlasnici žele potkratiti nokte ili raščešljati zapetljanu dlaku. Ponašanje svoga psa možete predvidjeti: prije nego što se upustite u zahvate za koje znate da psu nisu omiljeni, stavite mu brnjicu.
U svakom slučaju, imate li psa koji pokazuje bilo kakav oblik agresije svakako vam je potrebna stručna pomoć. Rijetki su vlasnici koji bez stručnog savjeta uspiju izaći na kraj s ovim problemom.
Svakako treba voditi računa o tome da je pas uvijek uredno cijepljen protiv bjesnoće. To je zakonska obaveza svakog vlasnika psa.
