Vuk ponekad ne jede danima. Kada uhvati plijen, odjednom može pojesti i deset kila mesa, a svoj plijen odvuče na mirno mjesto gdje ga u miru pojede, vrlo često i u ležećem položaju.


Točan uzrok torzije želuca nije poznat, no pretpo­stavlja se  da se radi o  pore­mećaju motiliteta želuca koji predisponira pse za torziju, a dubina i širina prsnog koša, način hranjenja, fizička ak­tivnost poslije jela su faktori koji doprinose predispoziciji. U posljednje vrijeme dos­ta se govori o genetskoj predispoziciji za ovo oboljenje, no ne možemo govoriti o to­me da je torzija nasljedna.

Potomci nasljeđuju mno­ge karakteristike od svojih roditelja, pa tako i dubinu prsnog koša. Kako znamo da su psi sa dubokim  prsnim košem predisponirani na torziju, onda je logično da su predisponirani i njihovi po­tomci koji naslijede isto ta­kav prsni koš. To je determinirano sa cijelim nizom roditeljskih gena, dakle ne radi se o jednostavnom nas­ljeđivanju. Problem je u to­me što, primjerice, kod do­bermana standard pasmine diktira što dublji prsni koš. Dakle, tokom godina uzgoja ove i sličnih pasmina selekcionirali su se oni primjerci sa što dubljim prsnim košem u nadi da će njihovi potomci naslijediti ovu eksterijernu osobinu. Onda je logično da se time povećala i moguć­nost torzije, pa je tako ovo oboljenje u nekim rodovnim linijama učestalije nego u drugim. 

Postavlja se pitanje zašto se isto ne događa vu­kovima u prirodi? Što se tiče vukova ne možemo ih komparirati sa rasnim psima. Kao prvo, vuk ponekad ne jede danima. Kada uhvati plijen, odjednom može po­jesti i deset kila mesa, a svoj plijen odvuče na mirno mje­sto gdje ga u miru pojede, vrlo često i u ležećem polo­žaju. Ono što ne može po­jesti sakriva za kasnije. Na­kon obroka zavlači se u jazbinu ili drugo mirno mje­sto i spava - ne pada mu na pamet da ode u šetnju ili da skakuće i nekome se veseli. Osim toga tjelesna građa vuka je sasvim drugačija, netaknuta od ljudske ruke. A priroda se pobrinula da njegova konstitucija bude savr­šena za njegov način života. Usporedite li njemačkog ovčara i vuka lijepo se vide razlike u građi uzrokovane uzgojem i preferencijama od strane čovjeka. Glavni uzrok smrtnosti kod vukova na žalost je čovjek (99%), a os­talo su glad i sukobi sa dru­gim vuko­vima. 

Posljed­njh nekoliko godina u kli­ni­čkoj praksi primjenjuje se metoda preventivne gastro­pek­sije. Radi se o tome da se kod pasa za koje smatramo da imaju visoku predispoziciju za torziju želuca (anatomska građa, torzije kod roditelja ili braće), želudac fiksira uz mi­šićnu stjenku abdomena. Ukoliko se radi o ženki, ovaj se zahvat može obaviti prili­kom sterilizacije, a veće ga klinike obavljaju laparoskopski što je svakako manje in­vanzivna metoda. Također se preporučuje obaviti kod onih pasa koji su imali parcijalnu torziju ili dilataciju koja se ponavlja - to su oni slučajevi koje smo uspješno sanirali samo sondiranjem. Ukoliko se ne obavi gastro­peksija, mogućnost ponov­ne torzije želuca je čak 80%.