Kada kažem ultrazvuk, onda će mnogi od vas odmah pomisliti na fotografiju fetusa učinjenu ovom tehnikom. No, osim u te svrhe, ultrazvuk često koristimo i u liječenju mnogih oboljenja. Tada nema fotografija, a aparat s kojim liječimo je mnogo manji od onog za dijagnostiku. S vremenom, ova se metoda liječenja toliko udomačila u fizikalnoj nam terapiji, da je postala gotovo sinonim za nju. Zvuk je sam po sebi vibracija. Dakle, dublji tonovi vibriraju sporije, a viši brže. Tako je i ultrazvuk oblik zvuka kojeg ne čujemo. Sve one vibracije koje su brže od gornjeg praga ljudske čujnosti zovemo ultrazvukom. U terapijske se svrhe koriste sasvim specifične frekvencije i oblici, ali sa svim tim brojkama neću vas zamarati ovdje. Ono što je važno jest djelovanje te terapijske metode. Ona, dakle, potiče tkivo na vibriranje, vrlo slično onoj vibraciji koju na vlastitom tijelu možete osjetiti ako stanete pored jakog razglasa, samo što su u ovom slučaju te vibracije brže i suptilnije, pa ih svojim osjetom ne možemo osjetiti kao drhtanje. Tkivo koje je ozvučeno ultrazvukom reagira na nekoliko načina. Prije svega otvaraju se stanične pore, te se izmjena tvari u samoj stanici ubrzava. Zatim se ubrzava i protok limfe, a eventualno prisutni hematomi (ugrušci krvi, posebice nakon udaraca i nekih drugih trauma), ubrzano se resorbiraju, a iritacija ili upala živčanih završetaka se smiruje. Zbog svih tih, a i nekih drugih fizioloških učinaka, ultrazvuk je već desetljećima hit u liječenju mnogih bolnih stanja na sustavu za pokretanje. Od istegnuća tetiva, mišića, kroničnih upalnih procesa, reumatizama, artroza, spondiloza i tko zna čega već ne. Kako je uočeno da u određenih slučajeva, ultrazvuk može potaknuti i oporavak hrskavice, gotovo je postalo obavezno ga primjenjivati u svim hrskavičnim oštećenjima. Prve sumnje u stvarnu djelotvornost ultrazvuka pojavile su se već davno, ali kao i kod svih ostalih jako ukorijenjenih navika, nisu ništa bitno promijenile. Kasnije studije bacile su sasvim drugo svjetlo na ono što smo u ovoj profesiji smatrali konačnim i neprikosnovenim. Istina jest da ultrazvuk može djelovati na sve gore opisane načine, ali njegova je učinkovitost bitno manja no što smo to mislili cijelo ovo vrijeme koliko ga primjenjujemo. Ostaje naravno pitanje je li on manje učinkovit no što mislimo, ili smo mi mislili da je više učinkovit no što on u stvari jest? Da li je stvar u tome što smo ultrazvuk koristitli i tamo gdje je njegovo djelovanje od početka upitno? Čak su i proizvođači medicinske opreme kreirali aparate za kućnu primjenu, a u bogatijih se evropskih sportskih klubova udomaćilo da svaki ozljeđeni sportaš ima i svoj ultrazvučni aparat, nek mu se nađe. Možda je i to razlog da su ispitivanja njegove učinkovitosti donjela slabije rezultate od očekivanih. Tako je jedna skupina nizozemskih znanstvenika provela široko ispitivanje koje je pokazalo relativno malu razliku između rezultata liječenja ultrazvukom i placebom (placebo je terapija koja je izvana ista, ali nema djelovanja). Pa iako i sami nizozemski znanstvenici tvrde da su potrebna daljnja ispitivanja prije konačne ocjene djelotvornosti ultrazvuka, postaje jasno da moramo ponovno ocijeniti praktične koristi od njegove primjene. No, kako to jest običaj u medicini, nove stvari se teško uključuju u praksu, a stare još teže odlaze ili se mijenjaju. Bit će potrebno još mnogo znanstvenih potvrda prije no što postavimo ultrazvučnu terapiju na točno ono mjesto koje joj u stvarnosti pripada. Na fakultetu smo običavali govoriti da je u vrijeme dok ih učimo, većina tih činjenica već zastarila. Isto je tako istina da se saznanja u medicini mijenjaju brzinom koju je vrlo teško pratiti. No, možda je najznačajnije to što je već godinama najapopularnija glazba tehno, a većina nas tvrdoglavo i dalje pleše valcer.