Zacijelo ste i vi čuli za Carla Lewisa. Atletičar i multirekorder. Velike utrke i veliki skokovi, gdje naprosto melje protivnike, zasigurno dovode do ključnog pitanja: POSTOJI LI TAJNA FORMULA VRHUNSKIH USPJEHA? Da li je to atletska loza, poseban način treniranja, specijalni vitaminski kokteli ili, naprosto, splet nerazjašnjivih okolnosti? Znate, mnogi sportaši teško treniraju, ali nisu svi jednako dobri. Razlike, veće ili manje, naprosto navode na moguće suštinske greške u stvaranju zamišljenog VELIKOG POBJEDNIKA. Nažalost, greške se često događaju u kuhinjama mnogobrojnih nutricionističkih «savjetnika». Krive upute mogu u cijelosti zasjeniti mukotrpan rad. A MOŽE NASTRADATI I ZDRAVLJE. Carl Lewis je u jednom intervjuu prije 14 godina rekao: «Frustriran sam. Sve moje dijete zakazuju. ILI ME ČINE PREDEBELIM ILI ME ČINE PRESLABIM. To nisu pobjedničke formule.» Srećom, uskoro se sve izmijenilo. Prelaskom na veganski režim, došao je i fantastičan niz rezultata. Dobro ste čuli, IZBACIVANJE MESA JE KLJUČNI ELEMENT POBJEDNIČKE FORMULE. Usprkos ustaljenim predrasudama (Vrhunski sportski rezultati bez mesa??), Lewis ne izgleda ni debelo ni mršavo, a ponajmanje slabo. Začudo, njegova mišićna masa je više nego impozantna. A NIJE BAZIRANA NA ŠNICLAMA I PROTEINSKOM PRAŠKU. Naprosto, tijelo je nabijeno kvalitetnom energijom i funkcionira bolje nego ikada. Sličnu priču mogao bi vam ispričati i Dave Scott, također vegan, ali i peterostruki pobjednik IRON-MAN triatlona. I mnogi drugi vrhunski sportaši. Znam, neki će možda reći da im klasična mesna prehrana DOBRO ČINI. Naravno, KADA NE ZNAJU ZA BOLJE. Nije tajna da sportaši, gladni rekorda, pristaju na štošta kako bi se primakli uspjesima iz snova. Popit će i ekstrakt zmijske krvi i koncentrat dobiven od tigrovog želuca. A NAJČEŠĆE I NE ZNAJU ŠTO IM TIMOVI STRUČNJAKA SERVIRAJU ZA «OJAČANJE». Tajnovite mješavine uzimaju se bez pogovara. Sekunda manje ili centimetar više mogu dovesti do velike slave i VELIKOG NOVCA. Izuzmemo li ove sumnjive supstance, svaki iole ozbiljniji znanstvenik suglasit će se da su UGLJIKOHIDRATI KLJUČNI ZA OPTIMALNU FORMU. Podsjećam, u mesu i ribi nema ugljikohidrata. Postoje tri potencijalna izvora energije.-bjelančevine, masti i ugljikohidrati. Bjelančevine se koriste samo izuzetno, za vrijeme teških nestašica, odnosno gladovanja. (Smatra se da je to vrlo nečisto gorivo. IZGARA UZ DOSTA NEPOŽELJNOG OTPADA.) I masti su rezerva za crne dane. Okrenite se oko sebe, pa ćete vidjeti da se uskladištene masne rezerve kod mnogih povećavaju iz dana u dan, BEZ IKAKVIH NAZNAKA DA BI DO OTAPANJA MOGLO IKADA DOĆI. Ostaju ugljikohidrati, ključni za svakodnevne aktivnosti, ali i za uspjehe u sportu. Naglašavam, prehrana s premalo ugljikohidrata (Dovoljna su 3-4 dana s prevladavajućim sadržajem masti i proteina.) SIGURNO ĆE IMATI ODRAZA NA KONDICIJU. Tako će npr. zonska dijeta u dobroj mjeri poništiti rezultate iscrpljujućih treninga. Dobro poznati osjećaj slabosti zbog niskih ugljikohidrata diskretno će vas podsjetiti da NEŠTO NE ČINITE DOBRO. Uostalom, maratonci znaju da iscrpljivanje zalihe glikogena (Glikogen je oblik složenih šećera, koji se sintetizira u ljudskom tijelu. Primjerene zalihe glikogena neobično su važne za svladavanje velikih napoora, koji nas očekuju.) iz jetre i mišića nerijetko znači i prijevremeni kraj utrke. NESTALO JE GORIVA. Neke stanice ljudskog tijela koriste ISKLJUČIVO ugljikohidrate kao izvor energije. Recimo, eritrociti ili stanice-filteri u bubrezima. U NAJVEĆOJ MJERI TO SE ODNOSI I NA MOZAK. Ako se već desi iznimna situacija, stvaranje ugljikohidrata od tjelesnih proteina možda vam se i neće dopasti. TO BI MOGLO ZNAČITI I NAGRIZANJE MIŠIĆNE MASE. U pitanju je autorazgradnja zbog golog opstanka. Život prije svega.