Kreditom od amerikanaca financirala se nabavka opreme. Provučeni su optički kabeli preko cijelog teritorija. Od zadnjeg otoka do najmanjeg slavonskog sela. Svaki građanin dobio je pristup Internetu. I računalo...


Usprkos općoj ofenzivi poreznih inspektora i brojnim promjenama zakona hrvatskoj se, izgleda, ne piše dobro. Kako nam javljaju iz ministarstva financija, u proračunu ćemo imati manje novaca nego što smo imali prošle godine. A kako sada stvari stoje, sljedećih godina imati ćemo još manje. I još manje. Građani koji žive u toj državi, digli su veliku frku. I rade ono što bi svako normalan radio u sličnoj situaciji. Definiraju značenje riječi: brak.

To  je, naravno, od krucijalne važnosti za boljitak nacije. Jer, ukoliko počnu problemi oko najvažnijih životnih potrepština, biti će važno-tko s kim živi. I kako se to zove. U pripremama za krizu, jedan dio građana svim se silama trudi ograničiti suziti pojam. Da predstavlja zajednicu muškarca i žene. Naravno, to podrazumijeva da smo sigurni što predstavlja riječ muškarac, a što žena.  Svijet se mijenja i ti temelji na kojem se zasnivaju naše rasprave polako se počinju klimati. Dakle, možda bi prvo trebalo raspisati referendum oko definiranja tih pojmova. Da li je muškarac samo onaj tko ima pišu? Ako je, što ako ga na sebe stavi netko tko ga do sada nije imao? Je li i on tada postaje muškarac. To su temeljna pitanja za opstanak naše hrvatske kulture i civilizacije. Osim Tesle i torpeda, red je da još nešto ostavimo svijetu. Pa zašto to onda ne bi bila jedna prava, opsežna i sveobuhvatna definicija braka.

-          E, to sam i ja mislio.

-          Možda nismo najjači u tehnici.

-          I financijama.

-          I znanosti.

-          I industriji.

-          Ali možemo postati najjači u svijetu…

-          Po definicijama!

-          Ali čekaj. A što sa Oxfordom? Cambridgeom? Ostalim fakultetima na svijetu? Piscima rječnika?

-          Što s njima?

-          Pa oni isto rade definicije? I to već godinama. I počeli su puno ranije nego što smo to mi počeli.

-          Pa nećemo se mi s njima takmičiti.

-          Pa kako ćemo onda raditi definicije?

-          Samo trenutak, čekaj da se ponovo zadužim kod amerikanaca.

-          Za koliko se sada zadužuješ?

-          Ma milijarda kuna. To će nam biti do zime. Što si ono pitao?

-          Kako ćemo radit najbolje definicije na svijetu ako nemamo kvalitetne profesore?

-          Nemamo najbolje profesore, ali imamo najbolje ljude! Hrvate!

-          A što jest-jest. Hrvati su najbolji ljudi na svijetu. Ali, kakve to ima veze?

-          Definicije ćemo raditi preko referenduma. Svi će odlučivati.

I krenula je akcija. Kreditom od amerikanaca financirala se nabavka opreme. Provučeni su optički kabeli preko cijelog teritorija. Od zadnjeg otoka do najmanjeg slavonskog sela. Svaki građanin dobio je pristup Internetu. I računalo. A onda je krenuo jedan od najvećih projekata u povijesti čovječanstva. Usporediv jedino  sa gradnjom piramida ili gradnjom velikog akceleratora u CERNU u Ženevi. Veliki nacionalni definirator. Sinergijom svih hrvatskih mozgova doći će se do novih otkrića, a granice filologije pomaknuti će se do neslućenih daljina. Što je brak? Što je čovjek? Što je muškarac? Što je žena?

Nakon što definiraju sve svjetske riječi, projekt će se proširiti na sljedeće logične teritorije: Što je Bog? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Tko smo? Koji je smisao života?

Jedini problemi očekuju se oko pitanja: Tko će vratiti dug? Ali, to je, u usporedbi sa ovima,  tako minorno pitanje. Zar ne?