Šesto čulo u životinja predmet je mnogih rasprava i uvijek iznova izaziva čuđenje i poštovanje od strane čovjeka. Pitanje životinjskih osjetila uvijek se ponovno aktualizira nakon velikih prirodnih katastrofa kao što je primjerice bio tsunami u prosincu 2004. Izvješća sa pogođenih područja donosila su informacije o tome kako nije pronađeno niti jedno životinjsko truplo, a opaženo je da su se životinje ponašale neobično mnogo prije samog udara. Tako su psi odbijali izaći u šetnju, a divlje životinje smještene u rezervatu pokušavale su doseći staništa sa većom nadmorskom visinom. Mnogo smo puta čuli priče a zavijanju i uznemirenosti pasa prije potresa pa se nameće pitanje imaju li životinje, pa tako i naši kućni ljubimci, zaista šesto čulo kojim mogu najaviti prirodne katastrofe? Ono što se nama čini kao šesto čulo zapravo je fantastična kombinacija dobro poznatih 5 osjetila koja imamo i mi, no postoje velike razlike u percepciji okoline između čovjeka i životinja. Osjetila koja poznajemo su vid, sluh, njuh, opip i okus. Mnoge životinje osjećaju u svojim zglobovima vibracije tla koje mi ne osjetimo što je dio osjetila opipa. Na taj način slonovi lociraju krda drugih slonova, a mogu i komunicirati udaranjem po tlu . Tako je jasno da mogu osjetiti potres,tj. vibracije tla, mnogo prije drugih životinja ili ljudi, a mogu i precizno odrediti smjer iz kojeg vibracije dolaze. Ono po čemu je pas daleko superioran u odnosu na čovjeka jesu njuh i sluh. Pseći nos je nadaleko poznat , a posebnim ga čini to što može registrirati vrlo male količine različitih kemikalija. Nos psa konstruiran je tako da može detektirati i najmanje promjene u okolini . Dok je ljudima prvo osjetilo vid, psima je to nos. Prema tome istina je da psi mogu osjetiti promjenu raspoloženja čovjeka ili druge životinje jednostavno tako što će nanjušiti promjenu količine znoja ili pak nekog hormona (adrenalin).Što se tiče stanica koje služe kao prijemnik mirisa, psi ih imaju od 120 do 220 milijuna u usporedbi sa ljudskih 5 milijuna. Već sama ova brojka je impresivna, no čudesnost pasjeg nosa nema nikakve veze sa šestim čulom, već je jednostavno za njušenje bolje opremljen od nas. U prirodi psu kao predatoru neophodan je ovakav njuh kako bi mogao locarati i pratiti plijen što najbolje vidimo kod lovačkih pasa. Traženje ljudi zatrpanih snijegom još je jedan nama nevjerojatan pasji uspjeh-naime pas može nanjušiti čovjeka i ispod snijega dubokog 7 metara! Opsjetilo sluha kod pasa je odmah iza njuha. Psi mogu čuti frekvencije koje su daleko izvan našeg slušnog polja,kao što je primjerice ultrazvuk. Tako nerijetko započinju sa lavežom bez vidljivog povoda- oni jednostavno čuju prijetnju koju mi ne možemo registrirati. Psi čuju zvuk u rasponu od 10000 do 50000Hz a čovjek od 16000 do 20000 Hz. Mogu razlikovati cijelu paletu različitih zvukova koji se nama čine jednaki. Psi imaju 17 mišića koji pomiču uške kako bi bolje registrirali vrstu i izvor zvuka. Čovjek ima 9 takvih mišića od kojih većinu uopće ne upotrebljavamo.Vid kod pasa dolazi na treće mjesto pa se zato slijepi psi odlično snalaze u svojem domu zahvaljujući primarnom dvojcu osjetila. Okus je u pasa najslabije razvijeno čulo.