Radi se o vrlo zaraznoj bolesti s visokim mortalitetom, a obolijevaju kako domaće, tako i divlje mačke. Virus je vrlo otporan i može dugo preživjeti u okolišu pa predstavlja veliki problem
Mace često obolijevaju od bolesti kojima su uzrok virusi. Upravo u nadolazećim proljetnim mjesecima s nekim od tih oboljenja srećemo se češće, a u tu skupinu svakako spada panleukopenija mačaka.
Virus koji uzrokuje ovo oboljenje je parvo virus, pa je oboljenje vrlo slično parvovirozi kod pasa. Radi se o vrlo zaraznoj bolesti s visokim mortalitetom, a obolijevaju kako domaće, tako i divlje mačke. Virus je vrlo otporan i može dugo preživjeti u okolišu pa predstavlja veliki problem, posebno na mjestima gdje se nalazi veliki broj maca koje nisu cijepljene. U našim uvjetima povremeno se događa da ova bolest pokosi na desetke slobodno živućih mačaka, posebno mladih. Staništa takvih mačaka su parkovi, ulice gdje imaju obilje hrane, napuštene zgrade pa i tvornice. Ovo oboljenje neki nazivaju "mačićak" uspoređujući ga sa štenećakom kod pasa, međutim, ove dvije bolesti nemaju ništa zajedničkog. Najčešće obolijevaju mačići u starosti od 3 do 5 mjeseci, to jest u periodu kada im padne titar maternalnih protutijela. U prvoj fazi bolesti virus naseli limfna tkiva usne šupljine i grla, a osim drugih limfnih tkiva, virus naseljava crijevne stanice i stanice koštane srži. Javlja se povraćanje, proljev, koji je nerijetko krvav, visoka tjelesna temperatura. Maca je bezvoljna, nema apetita i samo leži. Povraćanje i proljev dovode do brze dehidracije, budući da je mačji organizam vrlo malen. Mogu se javiti i neurološki simptomi (otuda povezivanje sa štenećakom u pasa), a ponekad dođe do naglog uginuća bez ikakvih prethodnih simptoma.
Panleukopenija može imati i blaži tijek, a maca može istovremeno oboljeti od ove i drugih viroza, najčešće onih koje će izazvati respiratorne simptome. U tom slučaju otežana nam je i dijagnostika jer nas raznovrsni simptomi mogu zbuniti, a prognoza liječenja je svakako lošija. Bolest se zove panleukopenija jer je takav nalaz u krvnoj slici - naime leukocita je jako malo. Inkubacija traje obično oko tjedan dana. Maca je izvor infekcije nekoliko dana prije nego se pojave simptomi, te nekoliko tjedana nakon što je izliječena. Opisani simptomi vode do vrlo ozbiljne dehidracije koja može nastati u roku od nekoliko sati, posebno ako se radi o mačiću.
Terapija je simptomatska - nastojimo rehidrirati bolestan organizam te uspostaviti acidobaznu ravnotežu. Aplikacijom antibiotika širokog spektra preveniramo sekundarne bakterijske infekcije koje su česte kod ove bolesti. Najbolja prevencija je cijepljenje. Mačiće cijepimo prvi puta u dobi od 7 tjedana, a zatim revakciniramo svaka 3 tjedna.
Ukoliko se vlasnik odluči samo za jedno cijepljenje (zbog troškova), onda ih cijepimo kada su stari barem 3 i pol mjeseca, kako maternalna protutijela ne bi interferirala s vakcinacijom. No, svakako preporučujemo revakcinaciju. Jednako je važno održavanje higijene okoliša te redovita dezinfekcija, posebno u zatvorenim prostorima gdje boravi veći broj mačaka.
