Na infekciju virusom mačje leukemije najosjetljivije su mlade mace, zapravo mačići do 6 mjeseci starosti jer nemaju potpuno zrele i razvijene imunološke mehanizme kojima bi se borili s infekcijom
Mačja leukemija, smrtonosno oboljenje koje uzrokuje ovaj virus dobro je poznata vlasnicima mačaka u cijelom svijetu pa tako i na našem području. Smatra se jednim od vodećih infekcijskih uzroka smrtnosti u mačaka, iako je u posljednje vrijeme njena učestalost značajno manja nego prije desetak godina, i to iz više razloga: zahvaljujući dostupnoj dijagnostici i edukaciji vlasnika mačaka kao i sustavnim sterilizacijama čime je smanjen broj i međusobni kontakt slobodnoživućih mačaka.
Bolest je otkrivena 1964. godine.
Virus se najčešće prenosi direktnim kontaktom između mačaka, posebno međusobnim lizanjem i korištenjem zajedničkih zdjelica za hranu i vodu jer ga nalazimo u slini. Prenosi se i s majke na podmladak. Srećom, nije otporan u okolišu i ubija ga većina uobičajenih sredstava za čišćenje.
Na infekciju virusom mačje leukemije najosjetljivije su mlade mace, zapravo mačići do 6 mjeseci starosti jer nemaju potpuno zrele i razvijene imunološke mehanizme kojima bi se borili s infekcijom. Nakon toga, sa zrelošću imunološkog sustava mace, dolazi do razvoja prirodne otpornosti na infekciju. Tako se s ovom bolešću susrećemo uglavnom kod mladih mačaka, iako ju možemo dijagnosticirati i kod starijih maca jer period latentne (skrivene) infekcije može biti jako dug.
Bolest se može manifestirati nizom različitih simptoma koje dijelimo u tri osnovna sindroma:
-sekundarne infekcije do kojih dolazi zbog imunosupresije
-suprimiranje rada koštane srži s posljedičnom anemijom
-neoplastični oblik
Nakon što je maca došla u kontakt sa virusom, ne mora se nužno razboljeti. U nekim slučajevima doći će do kompletnog oporavka jer je imunološki sustav mace dovoljno jak da neutralizira virus.
Ponekad dolazi do tzv “skrivene infekcije” kada je virus stigao do koštane srži, ali nije došlo do viremije. Ovo nam u dijagnostici predstavlja veliki problem jer do manifestacije infekcije - oboljenja - može doći nakon više godina. Tako se može dogoditi da od leukemije oboli maca koji godinama nije uopće izašla iz stana, ali je uzročnik infekcije bio prisutan u njenom organizmu još u vrijeme kada je bila mali mačić.
Kada dođe do infekcije mladih mačića češće će vrlo brzo doći do viremije što će izazvati cijeli niz simptoma. Najčešće maca bude dovedena na prvi pregled jer je bezvoljna i bez apetita. Visoka temperatura obično je znak sekundarne infekcije koje su vrlo česte kod infekcije mačjom leukemijom. Može se razviti jaka anemija, pri čemu nerijetko sami vlasnici vide da su maci vidljive sluznice blijede pa na to skrenu pažnju veterinaru. Kada se razvije neoplastični oblik bolesti dolazi do razvoja tumora, najčešće limfoma.
Svaku bolesnu macu trebalo bi testirati na ovo oboljenje što se nerijetko preskoči iz financijskih razloga jer već samo liječenje vrlo često predstavlja pozamašan trošak. No svakako bi bilo dobro testirati svaku macu, a posebno nove pridošlice u kućanstva sa većim brojem mačaka.
Zbog specifičnog tijeka bolesti tj. mogućnosti latentne infekcije, ponekad nije dovoljno napraviti samo jedan test posebno kod zdravih mačaka. No, dobijemo li pozitivan rezultat kod bolesne mace koja ima tipične simptome, svakako ga smatramo relevantnim.
Na žalost, za ovo oboljenje nema lijeka. mace koje nemaju simptome, a testiranjem znamo da su pozitivne, treba držati isključivo u stanu kako bi se spriječila mogućnost sekundarnih infekcija.
Za mačju leukemiju postoji i cjepivo no prije eventualnog cijepljenja moramo biti sigurni da je maca negativna, što znači da je testiranje obavezno. Ovo cjepivo ne spada u preporučena cjepiva iz više razloga pa svakako treba odvagati sve razloge za i protiv prije cijepljenja o čemu će biti riječi u sljedećem tekstu.
