U znanstvenoj literaturi ne postoji dokaz da je čisti virus ikada izoliran iz analiziranih uzoraka. Njegovo postojanje pretpostavlja se posrednim metodama, odnosno testovima na antitijela
Preživjeli smo svinjsku i ptičju gripu, ali pošasti nikako da se smire. Smrknute osobe u bijelim kutama i novi mikronametnici ponovno su top tema. Komarci nam donose nove nevolje, a afrički prizvuk dodatno pojačava novonastalu psihozu. Virus zapadnog Nila naselio se i na našim područjima. Prvo na konjima, a možda i kod ljudi. Barem tako izgleda. Kako se s virusima u prošlosti uvelike manipuliralo, ne bi bilo čudno da se to čini i sada. Već znamo da panika oko ovakvih incidenata pogoduje mnogima.
Zapravo, postoji li taj virus uopće? Je li jasno izoliran? Na prvo pitanje odgovor je „možda“, a na drugo „ne“. U znanstvenoj literaturi ne postoji dokaz da je čisti virus ikada izoliran iz analiziranih uzoraka. Njegovo postojanje pretpostavlja se posrednim metodama, odnosno testovima na antitijela. Drugim riječima, na osnovu reakcije imunološkog sustava pretpostavlja se prisutnost virusa. Ovakva ispitivanja su problematična i nerealna, jer svašta iz krvi može izazvati reakciju. (Pokazalo se da testovi na HIV mogu ispasti lažnopozitivni zbog preko 60 razloga. Niti jedan od njih nema nikakve veze s HIV-om.) Biti pozitivan na virus zapadnog Nila ne znači ništa konkretno. Gotovo kao crta u pijesku. Ako virus ne postoji, od čega onda ljudi obolijevaju?
Možda se i na to zna odgovor. „Oboljeli“ su redovito stariji, nemoćni i inače bolesni. (Sve 4 navodne žrtve u New Yorku prošle godine bili su onkološki bolesnici. Već tada je nezavisnim istraživačima zabranjen pristup spornim krvnim uzorcima.) Epidemija navodnog virusa zapadnog Nila u Texasu prije desetak godina pokazala je da se simptomi mogu pripisati rafinerijskim i drugim zagađenjima, a pogotovo nekim benzinskim dodacima za čišće sagorijevanje. Je li u pitanju reakcija na toksični okoliš?
No, ako virus i postoji, velika većina inficiranih neće primijetiti nikakve simptome. Eventualni simptomi podsjećaju na prehladu i to u blažoj formi. Još jedan mit, u riznici mnogih. Pamtimo uzaludne likvidacije ptica iz ne tako davne prošlosti. Sada su omraženi komarci. Neka istraživanja pokazuju da prskanja komaraca otrovnim preparatima rezultiraju njihovom pojavljivanju u još većem broju. Vrlo brzo postaju otporni na pesticide, a istrebljivanje postaje gotovo nemoguće. Hoću reći, tako se truju ljudi, a ne komarci.
Spavajte mirno, tijelo je pametnije od afričkih virusa.
