Dijagnoza virusne infekcije zapravo je uvijek problematična. Bazirana je na kliničkim simptomima i onda se sve pokušava uvrstiti u neki poznati obrazac. IDENTIFIKACIJA VIRUSA VRŠI SE MJERENJEM NIVOA SPECIFIČNIH ANTITIJELA, A NE ANALIZOM SAMIH VIRUSA. PRETPOSTAVLJA SE da je virus uzročnik, ako su neke druge mogućnosti isključene. Materijal za laboratorijsku analizu trebao bi biti prikupljen što ranije tijekom bolesti. Tada je koncentracija virusa najveća. Drugim riječima, da se virusi razmnožavaju, njihov broj bi se povećavao, kako bolest odmiče. No, ZNAMO DA NJIHOV BROJ POČINJE NAGLO PADATI OD POJAVE PRVIH SIMPTOMA. A sada ono najvažnije... Ako već virusi nisu živi i ne mogu se multiplicirati, činjenica je da se ne mogu pojaviti niodkuda. Vidjet ćemo da je ono što zovemo virusima nešto sasvim drugačije od uobičajnih shvaćanja. VIRUSI SU PRODUKT VLASTITOG TIJELA, A NE NEŠTO ŠTO „DOLETI“ IZVANA. Sve počinje u tjelesnoj stanici. Naime, kada stanica postane bolesna i kada njene funkcije počnu zakazivati, sitni dijelovi esencijalne genetske strukture počinju se odvajati i cirkulirati unutar intracelularne tekućine. To se tretira kao otpadak i stanica ga izolira te omata u svojevrsne kapsule. U nastavku dezintegracije stanice, uočava se sve više i više kapsula s neiskoristivim genetskim materijalom. Kada je stanica totalno izvan funkcije, dolazi do njenog raspada i sadržaj se oslobađa u stanični okoliš. KAPSULE POSTAJU PLIJEN IMUNOLOŠKOG SUSTAVA, A SVE ZAVRŠAVA FILTRIRANJEM U DRENAŽNIM STANICAMA, POPUT SLEZENE I LIMFNIH ČVOROVA. Proces se nastavlja dok se sve ne očisti i isfiltrira. Vidite, KAPSULIRANI GENETSKI MATERIJAL NAKON RASPADA STANICE ZNANOST ZOVE VIRUSIMA. Sada će biti jasnije zašto postoji tisuće i tisuće različitih virusa s nebrojenim mutacijama. (Inače, mutacijama nas svakodnevno plaše. Posebno je aktuelan mutirani oblik ptičje gripe, koji bi mogao POHARATI SVIJET. Ako ste slučajno vidjeli mrtvog labuda, kokoš ili gusku... Brrrr, sav se ježim.) OKRUŽENJE, U KOJEM NASTAJU VIRUSI, JE TOTALNO NEPREDVIDIVO, JER SU STANICA I RASPAD STANICE UVIJEK RAZLIČITI. Nekada su razlike manje, a nekada veće. Stvarno, tu se teško uklapa teorija o „uspavanim“ virusima, koji se aktiviraju nakon 20 godina., bez vidljivog razloga. Kako onda objasniti virusne epidemije? Zašto se prehladimo dan nakon što suradnika na poslu zahvati kihanje i šmrcanje? Prema medicini, inkubacija virusa traje od nekoliko dana do nekoliko godina. Za običnu prehladu – oko 7 dana. Prije svega, oboljeli vas NEĆE zaraziti. Čak i da vas može zaraziti, na simptome bi čekali daleko više od jednog dana. Vidjeli smo da je proces mnogo dublji i dugotrajniji. Oboljela stanica, odnosno bolest, tu je već daleko prije nego se virusi mogu primijetiti. A stanica je oboljela, jer je OPTEREĆENA TOKSIČNIM MATERIJALOM U SVOJOJ STRUKTURI, s kojim se, u jednom trenutku, ne može više nositi. Utjecaji na raspad stanice (odnosno nastanak virusa) mogu biti mnogostruki: vrijeme, životno i radno okruženje, način života i prehrane, stupanj fizičke aktivnosti, stres, brige. U ISTOM OKRUŽENJU, MNOGI OD OVIH UTJECAJA BIT ĆE ISTI, TAKO DA ĆE SE SLIČNE BOLESTI POJAVLJIVATI U ISTO VRIJEME NA ISTOM PROSTORU KOD MNOGO LJUDI. Uz to, izraženi strah od bolesne okoline dramatično ruši imunitet, pa će postojeće dugotrajne nepravilnosti unutar stanice samo brže eskalirati. RASPAD ZDRAVLJA U ŠIROKIM MASAMA ZBOG SLIČNIH UTJECAJA ZOVEMO EPIDEMIJOM. Iako je nastup bolesti zapravo krajnja faza dugačkog procesa. Procesa iznutra, a ne zaraze izvana. Nešto mi je jako čudno. Epidemije gripe još nema. Što se dogodilo s virusom? Možda je iskorijenjen zbog masovnog cijepljenja, možda se uspavao, a možda i upravo mutira.