Toplo se nadam da za nove radikalne metode liječenja nećemo čekati stoljeća. Izgleda da se viroterapija polako afirmira i uvjerava nas da virusi nisu naši neprijatelji
Strah od virusa rapidno se povećava dolaskom zime (gripa), a o ospicama da niti ne govorim. Prizvuk podmukle opasnosti te stupnjevita grobna medijska retorika samo potiču masovnu histeriju, a to je situacija kada racionalno razmišljanje više ne postoji. Iskorjenjivanje virusa nameće se kao prioritet. Mislite da bi tako dobili zdraviji i duži život? Prije bih rekao da bi izgubili važnog saveznika.
Dakle, korištenje adaptiranih virusa i bakterija, kao tretman za rak i druge bolesti, nije ništa novo. Samo što su, iz raznih razloga (većinom ekonomskih), druge vrste liječenja zauzele prioritet. Ali, najnoviji senzacionalni rezultati viroterapije više se nipošto ne mogu zanemarivati. Nedavno su u Engleskoj koristili vrlo rašireni coxsackie virus za tretman 15 slučajeva raka mokraćnog mjehura. Infuziju virusa vršili su direktno na oboljelo tkivo. Vrlo brzo je uslijedila upalna reakcija i imunološki odgovor, uz opsežno uništavanje stanica raka. Evo što kaže vodeći stručnjak cijelog projekta: „Virus ulazi direktno u tkivo raka i tamo se replicira, baš kao prava tvornica virusa. Tako se zagrijava tumorska zona. A meta su isključivo stanice raka. Još nisam vidio onkološku terapiju koja skoro da i nije toksična, poput ove.“ I doista, kontrola nakon 7 dana jasno otkriva da virus ne napada i zdrave stanice (za razliku od toga, kemoterapija napada i mnogo potpuno zdravih stanica), ali stanice raka puknu i umiru. Jednostavnim rječnikom, gube sposobnost opstanka. Već nakon 7 dana tretmana nastupilo je znatno ili potpuno povlačenje bolesti. Već ranije su slične rezultate postizali koristeći herpes simplex virus. Pokazalo se da čak i vrlo ozloglašeni virus ospica eliminira stanice glioblastoma, vrlo agresivnog moždanog tumora.
Naravno da je u svemu tome važno izabrati pravi virus za određenu bolest. I iznaći pravi način distribucije. Nekada se injektira na oboljelo mjesto, a nekada se djeluje sistemski. Novonastala infekcija dovodi do visoke temperature (nekada doista visoke), a baš to je povezano sa slučajevima spontane remisije, kada rak jednostavno nestane. Prije uvođenja kemoterapije u širu upotrebu (nakon 2. svjetskog rata) William Coley je dosta eksperimentirao s bakterijskim infekcijama (tzv. Coleyevi toksini) u liječenju neoperabilnih karcinoma. Rezultati su bili barem ohrabrujući, ali kasnije je sve palo u zaborav. Stigla je kemoterapija, faktički stvorena na bazi bojnih otrova.
Toplo se nadam da za nove radikalne metode liječenja nećemo čekati stoljeća. Izgleda da se viroterapija polako afirmira i uvjerava nas da virusi nisu naši neprijatelji. Znate li da osobe s povremenim visokim temperaturama zamjetno rjeđe obolijevaju od raka nego ostali? Možda još jedna skrivena karika, koja nam toliko nedostaje?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
