Infekcijski peritonitis je oboljenje koje je zahtjevno za dijagnostiku, kao i za prevenciju. Općenito, možemo reći da je bolesna maca bezvoljna, nema apetita, ponekad primjećujemo povećan trbuščić, može se javiti žutica, kao i specifični simptomi vezani za pojedine organe
Infekcijski peritonitis mačaka ili kratko zvan FIP, što je skraćenica od naziva ovog oboljenja na engleskom jeziku, jest virusom uzrokovana bolest. Uzrokuje ga corona virus, vrlo sličan drugom corona virusu koji će uzrokovati samo blagi proljev. Još nije u potpunosti razjašnjeno dolazi li do mutacije "blagog" virusa u ovaj iznimno patogeni.
Oboljenje se manifestira visokom temperaturom koja može potrajati danima, pa i tjednima, nastajanjem gnojnih granuloma u tkivima te nakupljanjem tekućine u tjelesnim šupljinama. Bolest ima vrlo visoku stopu smrtnosti, a najčešće se javlja kod mladih mačaka u starosti od 3 mjeseca pa do dvije godine te u vrlo starih mačaka, starijih od 14 godina. Raširena je u cijelom svijetu. Mnogo češće obolijevaju mačke u domaćinstvima s velikim brojem mačaka i mačke koje žive u kolonijama na slobodi nego one mace koje žive same.
Da bi razumjeli o kako kompleksnom oboljenju se radi, malo ću pojasniti put virusa u tijelu mace nakon što dođe do infekcije.
Bolesna maca virus izlučuje izmetom, što je vrlo važno pri prijenosu bolesti na druge mačke. Po infekciji, virus se razmnožava u sluznici gornjih dišnih putova te u sluznici probavnog trakta. Ovaj proces izazvat će odgovor imunološkog sustava mace i doći će do stvaranja antitijela protiv ovog virusa. Kada nastanu kompleksi koje čine virusi i antitijela, posebne krvne stanice, zadužene za obranu organizma, ih "progutaju". Na taj način virus se prenese tijelom i tada se lokalizira u stijenkama krvnih žila, gdje ponovno započinje razmnožavanje virusa, što dovede do stvaranja gnojnih granuloma tipičnih za ovo oboljenje.
Ovisno o lokalizaciji granuloma, bolest može imati nekoliko oblika. Multicentrični je kad granulome nalazimo na unutarnjim organima, na potrbušnici, uzduž probavnog trakta te limfnih čvorova u trbušnoj šupljini.
Respiratorni oblik bolesti se razvija kada su lezije prisutne na površini pluća. Poseban, tzv. "mokri" oblik bolesti nastupa kada dolazi do nakupljanja tekućine u prsnoj šupljini. Osim navedenih, može se javiti i u neurološkoj i oftalmičkoj formi.
Zbog svega navedenog, infekcijski peritonitis je oboljenje koje je zahtjevno za dijagnostiku, kao i za prevenciju. Simptomi će zavisiti od lokalizacije granuloma. Općenito, možemo reći da je bolesna maca bezvoljna, nema apetit, ponekad primjećujemo povećan trbuščić, može se javiti žutica, kao i specifični simptomi vezani za pojedine organe. Bolest može trajati i mjesecima, no, nažalost, kada se jednom razviju svi simptomi, smrtnost je skoro stopostotna. Ne postoji specifičan lijek protiv ove bolesti, pa je liječenje simptomatsko i dugotrajno te najčešće neuspješno.
Literatura spominje intranazalnu vakcinu, no, za sada se smatra neefektnom, pa se još uvijek ne preporučuje njeno korištenje.
Najviše što možemo učiniti kako bi spriječili pojavu infekcijskog peritonitisa jest prekinuti putove širenja infekcije. Problem je što su mnoge mace koje su nosioci virusa u okolišu, a nemaju nikakve simptome pa ni ne znamo da su bolesne. Uzgajivači su dobro upoznati s ovom problematikom, pa posebnu pažnju polažu u pranje i dezinfekciju prostora gdje borave mace. Isto tako, testiraju novopridošle mačke kako bi utvrdili imaju li protutijela protiv ovog virusa i u uzgoj unose samo negativne mačke.
