Većina infekcija ovim virusom kod pasa prolazi nezamijećeno, no ponekad dolazi do akutne, kobne bolesti koja kliničkim tijekom sliči i štenećaku i parvovirozi.
Virusni hepatitis kao zasebna bolest pasa otkriven je 1947.godine. Većina infekcija ovim virusom kod pasa prolazi nezamijećeno, no ponekad dolazi do akutne, kobne bolesti koja kliničkim tijekom sliči i štenećaku i parvovirozi. Uzročnik je adenovirus (CAV-1) koji je dosta otporan pa u okolini može preživjeti i do nekoliko mjeseci. Inaktivira ga temperatura od 56 ° Celzija pa se na kontaminiranim mjestima preporučuje čišćenje parom.
Do infekcije dolazi oronazalnim putem. Virus inficira regionalne limfne čvorove gdje dolazi do njegove prve replikacije (umnažanja). Tada dolazi do otpuštanja virusa u krvotok te nastaje stanje koje nazivamo viremija. Virus tada inficira stanice jetre te obrambene stanice organizma u drugim organima i dolazi do njegove sekundarne replikacije. Klinički znakovi nastaju zbog oštećenja stanica uzrokovanih replikacijom virusa. Inficirani pas virus izlučuje stolicom i mokraćom. Preboljela infekcija ostavlja doživotni imunitet.
Inkubacija virusnog hepatitisa traje 4 do 7 dana. Zatim dolazi do povišene tjelesne temperature, smanjuje se apetit, pas je apatičan... Nakon jednog do dva dana temperatura pada na normalu i u blažim slučajevima bolest završava.
Kod ozbiljnijeg tijeka bolesti nakon 48 sati tjelesna temperatura ponovno raste, dolazi do povećanja limfnih čvorova, vidljive sluznice su blijede. Ako nema komplikacija, bolestan pas oporavit će se u roku od 3 do 5 dana. Kod najtežeg oblika bolesti dolazi do krvarenja, javlja se kašalj, proljev i povraćanje. Zbog oštećenja stijenki krvnih sudova mogu se pojaviti i simptomi od strane neurološkog sustava. Kod ovakve multisistemske infekcije prognoza je loša.
