Potraga za čarobnim sredstvom, koje će riješiti posljedice loših životnih navika, opsesija je mnogih. Kako vratiti narušeno zdravlje ili produžiti intervale bez bolesti ili barem poduzeti nešto, što NAOKO zvuči dobro. Možda je rješenje u preparatima, za koje će velika većina reći da nisu štetni. A mogli bi itekako pomoći. Prema nekim procjenama, čak 70% stanovnika razvijenih zemalja koristi neki od uistinu brojnih vitaminsko-mineralnih dodataka. Glavni motiv svakako je pokušaj zaobilaženja najrazornijih bolesti današnjice. Svojevrsno «JAČANJE» organizma svakako bi trebalo pomoći. Pri tome je sasvim nevažno da li su dodaci u formi tableta, «pojačanih» napitaka, praška ili žvakaćih guma. (MOŽE MALO CEDEVITE? Koliko vrsta vitamina ima vaša omiljena tableta?) Nesumnjivo, vitamin-manija zarazila je svijet. Nikada nisu bili toliko popularni kao danas. Analiza potrošača suplemenata vrlo je zanimljiva. Među njima je VIŠE ŽENA NEGO MUŠKARACA I VIŠE STARIJIH NEGO MLAĐIH. Većina ne puši i većina se bavi nekom fizičkom aktivnošću. Uz to, korisnici dodatnih vitamina jedu malo masne hrane, ali puno voća i povrća. Imaju i bolji standard od prosjeka. Rekao bih, zanimljiva grupa. I u mnogo toga pozitivno usmjerena. No, šteta da povjerenje u prirodu nije potpuno. Znate li da trudnice ne bi smjele koristiti vitamin A? Zato, ŠTO TO MOŽE DOVESTI DO OŠTEĆENJA NEROĐENOG DJETETA.. Šanse su 1:57. To vam nisu rekli, zar ne? Svi znamo da su vitamini neophodni za život. Kako ih sami ne možemo sintetizirati, neophodno je njihovo kontinuirano unošenje. Glavni izvori trebali bi biti voće i povrće, «PROIZVOĐAČI» većine vitamina. Kažem većine, jer se 11 od 13 poznatih vitamina sintetizira u biljkama. Izuzeci su vitamini D (stvaramo ga sami pod utjecajem sunca) i B12 (proizvod bakterija). Nažalost, izgleda da su prirodni izvori za neke NEDOVOLJNO DOBRI. Možda su preteški za dovlačenje iz dućana. Nekima je to sve neukusno, A NEKI SE NE ŽELE ZAMARATI OKO TOGA, iako možda i znaju da se kockaju s vlastitim zdravljem. (Lakše je gutati preparat, nego gnjaviti se oko jabuka. Uostalom, tko zna čime su sve špricane?) Posebno su ugroženi stariji, alkoholičari i kronični bolesnici, koji i inače imaju veće potrebe za vitaminima. Žalosno je vidjeti da se upravo rizične grupe najnemarnije odnose prema kvaliteti svoje prehrane. Jedan od argumenata za korištenje dodataka je osiromašena zemlja, na kojoj rastu biljke. Zbog čega je vitaminsko-mineralni sastav biljne hrane sve lošiji. Uz to, (opravdano) se strahuje da zagađenja i genetske modifikacije čine dodatnu štetu, na koju jedva da možemo išta utjecati. Dobro, ima nešto istine, ali nije baš toliko strašno. Prvo razdvojimo minerale i vitamine. Minerali se crpe iz zemlje, pa SIROMAŠTVO U ZEMLJI MOŽE BITI PROBLEM. Već sam naveo da se vitamini stvaraju u biljkama. Ako se razviju korijen, list, cvijet i plod (odnosno, ako se biljka ne sasuši ranije), tada možete biti sigurni da je dovoljna količina svih potrebnih vitamina prisutna. Iako treba priznati da je ta količina, u prosjeku, manja nego nekada. Kod minerala je razlika još veća. Bez obzira na navedeno, EKSTREMNO JE MALA MOGUĆNOST DA TRPITE MANJAK NEKOG MINERALA SAMO ZBOG OSIROMAŠENE ZEMLJE, NA KOJOJ JE BILJKA RASLA. Voće i povrće, koje jedete, raste na terenima različite kakvoće. Ako ste pri nekom zalogaju i bili zakinuti, to ćete nadoknaditi pri drugom. Zapravo, investiranje u vitaminsko-mineralne dodatke obično predstavlja čisto rasipanje novca. ZBOG IZOSTANKA POZITIVNOG UČINKA. Neće vam pomoći da izgubite suvišne kilograme, neće vam sniziti tlak i neće vam spriječiti glavobolje. Znate li nekoga, kome su dodaci razriješili začepljene žile ili probleme s artritisom? Ne vjerujem. Puno njih bi to željelo, ali IZBOR ALATA JE POGREŠAN. Ako se sve loše poklopi, čak se i čista prevencija može izroditi...