Upit: Možete li pokazati pomoću slika vježbe za skoliozu? Pitanja poput ovoga vrlo su česta i pristiže ih nekoliko tjedno putem e-mail-a. No, odgovor je gotovo u pravilu isti- nije moguće preporučiti kvalitetan program vježbi za jedno oboljenje putem maila, fotografija, usmenim opisom ili na neki drugi impersonalni način. Postoje 3 razloga za to. Prvi je činjenica da bez pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju nije moguće procjeniti koji i kakav oblik oboljenja imate, a u vašem konkretnom slučaju kakva je i koliko uznapredovala skolioza, koliko vam je godina, kakvo je vaše opće fizičko stanje, imate li bolove kao posljedicu skolioze, te cijeli niz drugih pitanja na koja valja odgovoriti prije no što se sastavi program vježbi prilagođen upravo vama. Drugi je razlog taj da je u medicini u pravilu razlika između otrova i lijeka samo u dozi, što će reći da će previše lijeka škoditi, premalo neće polučiti terapijsko djelovanje, a samo dobra doza biti će vam od koristi. Slično je i sa vježbanjem u svrhu liječenja. Opterećenje unutar njega mora biti prilagođeno vama, a ne dijagnozi. Treći razlog odnosi se na specifičnost samog vježbanja kao metode liječenja. I dok je kod antibiotika dovoljno da znate koliko tableta i u kojem vremenskom razmaku trebate uzimati, ne bi ste li izliječili bakterijsku infekciju, u vježbanju postoje i druga pravila koja treba slijediti, a kako bi ste od tog vježbanja imali koristi. To znači da pravilno vježbanje valja praktično naučiti pod vodstvom fizioterapeuta, a to nije moguće putem fotografija, knjiga ili surfajući internetom. Stoga vam preporučujem da se prepustite u ruke iskusnom fizioterapeutu koji će osmisliti program vježbi za vas, naučiti vas pravilno ga izvoditi, te potom progresivno mijenjati vježbe i povećavati opterećenja slijedeći odgovor vašeg tijela na primjenjenu terapiju. U svojoj osnovi, liječenje svakog ortopedskog oboljenja, ako nije pogodno za operativni zahvat, ima dva svoja dijela. Prvo je svakako postavljanje točne dijagnoze od strane liječnika specijaliste. U konkretnom slučaju radi se o skoliozi, ali može biti riječ o bilo kojem bolnom stanju na zglobovima, kostima, mišićima ili drugim dijelovima sustava za pokretanje. Slijedeći korak je fizioterapeutski pregled, odnosno procjena stanja u kojem se nalazi oboljeli dio ili cijeli sustav za pokretanje. Zatim procjena mogućnosti liječenja, odnosno kakvo konkretno poboljšanje očekujemo primjenom fizioterapije (u ovom slučaju vježbanja), te potom određivanje realnog vremena potrebnog da dostizanje tog cilja. Tek tada krećemo u kreaciju programa vježbi, vođeni temeljnom dijagnozom, rezultatima fizioterapeutskog pregleda, te ako je ikako moguće i afinitetima samog pacijenta. Kako početno stanje uobičajeno nije dobro, nastojimo ga prvo umjerenim, a kasnije i nešto intenzivnijim fizičkim opterećenjima unutar procesa vježbanja dovesti u nivo koji će omogućiti smanjenje simptoma i poboljšanje ukupne kvalitete života samog pacijenta. Greška koja se u ovom procesu najčešće javlja svakako je kopiranje vježbanja od drugih pacijenata sa istom dijagnozom. No ako je i osnovna dijagnoza ista, početno stanje vjerojatno nije, pa tako i isti program vježbi vjerojatno neće polučiti iste rezultate u dvoje različitih ljudi. Druga je kriva pretpostavka vjerovanje da će jedan program vježbanja biti dovoljan za duži vremenski period. No tijelo se s vremenom navikne na jedne te iste podražaje, pa je i djelovanje jednog programa sve slabije, dok na kraju ne postane posve beskoristan. Treću zamku predstavljaju popularni medicinski česopisi i internet. Uobičajeno nudeći instant rješenja za često kompleksne zdravstvene probleme u najboljem slučaju ne mogu bitnije pomoći, ali mogu utrošiti mnogo dragocjenog vremena.