Koliko bi trajao oporavak tj. jačanje mišića oko patele nakon što mi je ista iskočila, ali sam imao sreću da mi ligamenti nisu popucali. To se dogodilo prije dvije godine, te ja vidim da su mi mišići slabi. Sad me zanima koliko bi trajalo jačanje mišića nakon dvije godine što su praktički mirovali, osim što vrlo često zaigram mali nogomet. Neko sam vrijeme poslije ozljede čak igrao i veliki nogomet za klub. Znam da ne možete pomoću e-maila vidjeti stanje mišića, ali da li bi mi kućni bicikl mogao pomoći u jačanju i koliko bi to trajalo? Znam da ćete reći da bih se trebao posavjetovati sa doktorom ali kad se sjetim da će mi raditi testove patele uhvati me strah te jednostavno ne mogu otići doktoru jer su ti bolovi bili nešto najgore što sam u životu doživio.
Iako fizikalni pregled koljena zna biti neugodan, on je nezamjenjiv dio procjene stanja na samom koljenu, kao i temeljna poluga pomoću koje doznajemo koliki je fizički stres koljeno u mogućnosti svladati. Započeti vježbanje bez adekvatnog pregleda slično je vožnji automobila zatvorenih očiju.
Dugotrajno prisutna slabost mišića koji okružuju koljeno predstavlja poseban problem. Pa ako je i jasno zašto mišići slabe odmah po ozljedi, malo je teže razumjeti procese koji tu mišićnu slabost održavaju i mjesecima, pa i godinama pošto je otok i bolnost izazvana samom ozljedom prošla. Naime, tijelo ima nekoliko mehanizama kojima sprječava ponovno ozljeđivanje. Prvi je svakako otok i bolnost, praćena refleksnim ograničenjem maksimalno moguće snage mišića. U toj fazi dolazi do prebacivanja opterećenja u hodanju sa neozlijeđene na ozlijeđenu nogu (najvidljivije kod šepanja). To smanjeno opterećenje izvodi se kroz promijenjenu sliku kretnje(hodanja) u motoričkom centru(nesvjesno štedimo ozlijeđeni ekstremitet). Po prolasku otoka i bolova, te po izostanku refleksa koji ograničavaju maksimalnu mišićnu snagu, zaostaje promijenjena slika kretnji, koja je u okolnostima spiljskog života čovjeka bila od velike važnosti i trajnije štitila ozlijeđeni ekstremitet od ponovnog ozljeđivanja. U današnje doba, taj je obrambeni mehanizam samo smetnja i nastojimo ga kroz adekvatno i ciljano vježbanje prevladati što je prije moguće. No sve je to lakše reći no učiniti. Promijenjena slika kretnji zna biti uporna i tvrdokorna.
U konkretnom slučaju, dobro bi bilo raditi unilateralne vježbe (samo jednom nogom) u kombinaciji sa vježbama propriocepcije(balansa) i pliometrije (skokova i poskoka). Aerobno vježbanje (vožnja bicikle, trčanje i slično) samo po sebi i u ovoj fazi uobičajeno nije dovoljno. Stručna pomoć fizioterapeuta ili kondicijskog trenera uvelike bi skratila vrijeme potrebno do punog oporavka.
