Četrnaest posto (14%) svih građana Rijeke moglo je biti dovoljno da se izabere osoba koja će predstavljati sve ostale. Čak 86% građana, što je velika većina, tu osobu ili nije htjelo, ili nije izašlo na izbore, ili nije ni moglo birati
Grad Rijeka, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, ima 128.624 stanovnika. Od toga je, prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, 112.979 registriranih birača. Građani Rijeke prošle nedjelje birali su gradonačelnika. Veliki postotak glasova otišao je sadašnjem gradonačelniku. U postotku, impozantnih 48,06%. Sljedeći kandidat po redu, koji zajedno s aktualnim gradonačelnikom ulazi u drugi krug izbora, dobio je 16,09% glasova.
Ono što je mene ovaj put zanimalo, bile su apsolutne brojke. U redu, za dobitnika ovih izbora glasalo je 48% ljudi… No, koliko je to stvarnih stanovnika?
Na Internet stranici Državnog izbornog povjerenstva pronalazim te informacije. I tako saznajem da tih značajnih 48% ljudi u stvari predstavlja 17.450 stvarnih osoba. Kada se ta brojka usporedi s brojem stanovnika Rijeke, ispada da je pobjednika prvog kruga izbora izabralo samo 13,5% svih stanovnika. Ili svaki sedmi živući građanin.
Kada analiziramo brojke oko drugoplasiranog kandidata, dolazimo do sljedećih brojki: iza njegovih 16% glasova stoji 5.842 stvarnih osoba. Ili 4,54% svih građana Rijeke. Ili svaki 22. stanovnik ovog grada.
Da je kojim slučajem sadašnji gradonačelnik osvojio izbore u prvom krugu, za to bi mu trebalo samo 500-tinjak glasova više. Ukupno 18.156 glasova. Da je tih 500-tinjak građana glasalo za prvog kandidata, i da je on sa 50% posto glasova pobijedio i postao gradonačelnik, to bi značilo da je za njega glasalo svega 14% od svih građana Rijeke. Ili, opet, svaki sedmi građanin. Dakle, 14% svih građana Rijeke moglo je biti dovoljno da se izabere osobu koja će predstavljati sve ostale. Čak 76% građana, što je velika većina, tu osobu ili nije htjelo, ili nije izašlo na izbore, ili nije ni moglo birati.
U nekim manjim mjestima, s manjim brojem stanovnika, broj glasova koji stvarno odlučuju o pobjedniku mjeri se stotinama. Nije ni čudo što su se tamo glasovi doslovce kupovali. GONG, primjerice, javlja o pokušajima kupovine glasova za 200 do 400 kuna. U nekom manjem mjestu, gdje je, recimo, 200 glasova presudno, ulog od 400 kuna po glasu značio bi ukupnu investiciju od 80 tisuća kuna. Ona se može vrlo lako isplatiti kroz naknade i eventualno kakvu sitnu proviziju za prenamjenu zemljišta.
Ispada da svjesno živimo u sustavu u kojemu manjina upravlja većinom. No, ovoga puta ništa nije nasilno. Tako je jer većina to dopušta. Ili joj nije dovoljno loše da bi nešto mijenjala, ili ima osjećaj da se ne može ništa promijeniti, pa onda nema smisla ni izlaziti. U svakom slučaju, mali odaziv svakako odgovara političarima. Manje ljudi trebaju pridobiti retorikom. Ili kupiti.
