Ovaj kolokvijalni naziv zaista se često čuje čak i danas, te je svakodnevno mnogo upita o tome kako najbolje liječiti ovaj simptom. Ipak, valja reći da je to upravo i samo simptom, nikako bolest ili oboljenje. Da bi uspješno sanirali "vodu u koljenu" valja doći do uzroka njenog nastanka. Otok koljena, ali i svih drugih zglobova može biti dvojak. Prvi je krvni otok, a nastaje poslije distorzija ili trauma poput udaraca u meke ili čvrste strukture zgloba. Pri takvom slijedu događaja može puknuti jedna ili više krvnih žila, te tako krv ulazi u zatvoreno područje zgloba. Kada tlak krvi u zglobu naraste dovoljno, oštećena se krvna žila začepi, te otvor na njoj zaraste, dok krvi u samom zglobu treba više tjedana, pa i mjeseci da se resorbira u potpunosti. Drugi način nastanka otoka u koljenu jest pojačano lučenje zglobne tekućine u sam zglob. Ono isto tako može biti prouzročeno traumom manjeg obima, gdje meka tkiva reagiraju upalnim procesom poradi kojega se stvara višak tekućine u zglobu. Osim na taj način, degenerativne promjene na hrskavici i kostima mogu uzrokovati reaktivni otok u zglobovima, pa tako i koljenu. Upravo te reaktivne otoke i zovemo "vodom u koljenu". Sanacija koljenog otoka uzrokovanog degenerativniom procesima nije jednostavna i nije joj neposredni cilj sam otok, već temeljni proces u koljenu. Upravo poradi te činjenice, evakuacija otoka iglom i špricom, koja je godinama bila upotrebljavana gotovo automatski, danas se rijeđe čini. Razlog tomu je iskustvo koje govori kako se vrlo brzo nakon takvog zahvata stanje vrati u obim prije evakuacije. Jasno je zašto je to tako. Ako postoji hrskavično oštećenje u koljenu, koje izaziva upalnu reakciju tkiva u neposrednoj okolini, tada jednostavna aspiracija viška tekućine špricom i ne može donjeti trajno, već tek možda privremeno i kratkotrajno olakšanje. Vrlo je važno po pojavi otoka u koljenu učiniti adekvatnu dijagnostiku i točno utvrditi uzrok oticanja zgloba. Ako je to hrskavično oštećenje (koje je i najčešće, pored reumatoloških reakcija), tada valja sprovesti adekvatno liječenje. U koliko nalaz ne zahtjeva operativni postupak, započinje se sa fizioterapijskom procedurom, koja ima dva svoja dijela, a s kojima se nastupa istovremeno. Prvi je simptomatsko liječenje i cilj mu je ubrzati resorpcoiju otoka na dva načina- povećanjem pritiska, te pospješivanjem cirkulacije krvi i limfe u samom zglobu i njegovoj neposrednoj okolini. U tu svrhu koristimo kako elektroterapiju, tako i laser, ultrazvuk, tople ili toplo-hladne procedure, ali i tzv. presoterapiju. Kao pomoć, može biti poželjno i kratkotrajno nošenje elastičnih zavoja i poveski. Drugi je funkcionalno liječenje i cilj mu je sanirati mišićno tetivni sustav koji okružuje sam zglob, a izvodi se individualno koncipiranim i sporovedenim vježbanjem. Ono mora osnažiti mišiće, poboljšati fleksibilnost, te ubrzati njihovu reakciju, a sve u cilju smanjivanja opterećenja na već oštećenu hrskavicu u samom zglobu, što sve ima za posljedicu smanjivanje ili uklanjanje otoka. Obično je sa određenim programom vježbanja potrebno nastaviti trajno održavati poboljšano stanje i nakon završetka same terapije. Iz svega navedenog jasno je da "voda u koljenu" nije problem sam po sebi, već pokazatelj da s koljenom nije sve kako valja. Određivati po veličini samog otoka je li stanje poboljšano ili nije, nije uputno. Kako se u većini slučajeva radi o kroničnim stanjimja, koja zahtjevaju trajnu brigu, najbolje je samo liječenje, a naročito dijagnostiku prepustiti stručnjaku, te pratiti njegove savjete.