- Želite li još nešto? - Da. I jednu čašu vode. - Mogu vam donijeti u bočici? Znate, u povjerenju, ona iz slavine nije baš najbolja. - Ne, hvala. Donesite mi, molim vas, baš tu iz vodovoda: najobičniju. Riskirat ću.(Na veliku konobarovu žalost i na tugu vlasnika kafića... obična voda je besplatna.) Prijezirni izraz lica, kolutanje očima: - Dobro, kako želite. Brz okret i spori odlazak. Na stolu do mene njemačka obitelj. Tata, mama i djece toliko da ih u tom letimičnom pogledu nisam stigao prebrojati. Svi crveni kao kuhani rakovi. Pečeni podnevni kupači. Gledaju cjenik, traže najjeftinije. Miješanu pizzu. Glava obitelji, kako mu i priliči, ponosno nateže iz polalitarske krigle-točeno pivo. Ostali štede-piju vodu. Ispred svakog račića mala prozirna plastična boca. Mama, punašna plavuša, gospodski toči u čašu. Klinci natežu iz plastike. Nitko ne gleda nikoga. Svi šute. Čekaju... Mali čita naljepnicu: "Kristalno bistra i hladna, bez boje i mirisa, voda je nezamjenjiv osvježavajući napitak, ali i za život neophodan nutrijent. U svijetu novi trendovi upućuju na povećano konzumiranje izvorske vode, s obzirom na smanjivanje prirodnih zaliha mineralne vode, te sve manjoj čistoći i sigurnosti vode iz vodovoda." Ništa ne razumije. Znanstvenici lijepo i pametno kažu da je "sve manja čistoća i sigurnost vode iz vodovoda" i savjetuju onu svog poslodavca. Tisuću litara one "prljave" i "nesigurne" vode košta, kako gdje, 6-7 kuna. Litra i pol one njihove "sigurne", 4 kune i 80. Ispada da je, ako u dijeljenju zaokružujem na manje, ova "nesigurna" jeftinija 450 puta. 450. Nije ni čudo da proizvođači one skuplje daju sve od sebe da konkurenta označe kao prljavog. Ljudi za razliku u cijeni od 13% odlaze po benzin u Sloveniju, a opet bezbrižno kupuju nešto što je 450 puta skuplje od onoga što imaju doma. Kad smo kod Slovenije i vožnje...Imam prijatelja, Slovenca, koji pješke putuje Europom. Sa što manje love. I kaže da je jedino što mu doista treba-voda, za sve ostalo se snađe. Potoci, izvori-bez toga ne može. Do sada je na njima bezbrižno punio svoju čuturicu. Bili su svačiji(čitaj ničiji). Sada se ti svačiji izvori kupuju i potpadaju pod raznorazne koncesije. Izvori pitke vode postali su izvori novaca. Hm, s novcem se danas može gotovo sve. Može ga se jesti, žvakati, paliti, presavijati ga i graditi njime. U njega se čovjek može oblačiti, s njime se igrati i na njemu spavati. S novcem moderni čovjek može sve-samo ga ne može piti. "Znate, ona iz slavine nije baš najbolja". Koliko je malo potrebno da se čovjeka razuvjeri i obeshrabri. Seksa se bojimo zbog side. Mesa zbog kravljeg ludila. Putovanja zbog Bin Ladena i terorizma. Povrće je GMO a voće je špricano. Kada bi vjerovao svim tim paranoičnim reklamama konkurencije, čovjek bi bio zatvoren u svoja četiri zida, radio od 8 do 3 a ostatak dana gledao televiziju (hm...većina to i radi). Jedino što je još ostalo "normalno" i relativno jeftino bila je tekuća voda iz špine. U pauzi između serije i Dnevnika, između snimke umjetnog smijeha i snimke prave smrti, u odmoru između krajnosti u kojima živimo, moglo se ustati iz fotelje i u kuhinji popiti hladnu izvorsku vodu. A ako bi se zatvorile oči, moglo se zamisliti i šumu i nebo i prirodu i.... No evo-probudili su nas-"Nije baš najbolja". Zbog djevičanske čistoće o kojoj se mašta i kojoj se teži, vodu se konzerviralo i steriliziralo(Iz kristalno čistih dubina dolazi nam X u plastičnoj boci!). Oho, rakovi su završili sa hranjenjem. Posrkali su svoju djevičansku čistoći i...opet čekaju. Da bi skratio neugodnost glava obitelji poziva konobara. Upadljivo maše naranđastom novčanicom od 100 kuna. Konobar izlijeće polako poput razbješnjelog bika na nekoj trećerazrednoj koridi. I vidim, u rukama nosi čašu vode; znači ipak nije zaboravio moju narudžbu. Prilazi mi: - Evo, izvolite -sarkastično se smije-vaša "obična" voda iz slavine. -Hvala -odgovaram jednako drsko-koliko sam dužan za nju?