Kvaliteta vode iz vodovoda može nevjerojatno varirati. Nažalost, situacija se pogoršava, kontaminacije su sve veće, a čiste vode je sve manje. Ne kažu uzalud da će se ratovi uskoro voditi za vodu, a ne za naftu. No, danas je važno razlikovati dvije situacije: stupanj zagađenja na izvoru i stupanj zagađenja onoga što izlazi iz slavine. Kako rjeđe pijemo na izvoru, prisiljeni smo piti ono što se nudi. Da li je to bolje ili lošije lako je zaključiti...Potrošnja umjetnih gnojiva udvostručena je zadnjih 15 godina. NEREZONSKO KORIŠTENJE POSVE JE ZASJENILO BRIGU O OČUVANJU PITKE VODE. Želim vam reći da OTOPLJENA GNOJIVA DOLAZE DO IZVORA I VI IH PIJETE SVAKI DAN. U većoj ili manjoj koncentraciji. A postoje i dodatne nepovoljne okolnosti. U probavnom traktu nitrati se pretvaraju u nitrite, koji su naglašeno toksični. Ukoliko postoji manjak klorovodične kiseline u želucu, dolazi do formiranja nitrosamina, za koje je dokazano da stvaraju rak kod štakora. U najzagađenijim područjima, češća je pojava raka želuca i kod ljudi. Uz to, gnojiva u organizmu DJELUJU PORAZNO NA ZALIHE VITAMINA A i E, te doprinose neravnoteži minerala i hormona. Jedna ruska studija pokazala je povezanost s usporenim razvojem centralnog nervnog sistema kod djece. Za zaštitu od opasnog sitnog živog svijeta obično se koristi klor. Vjerojatno najgore moguće rješenje. Interakcije doprinose stvaranju sve štetnijih spojeva, poput kloroforma, koji ima kancerogeni karakter. Klor doprinosi otvrdnuću arterija, visokom krvnom pritisku, anemiji i dijabetesu. A što kažete na olovne cijevi i olovo, koje polako, ali sigurno, završava u vodi? Znate, OLOVNE CIJEVI OBIČNO SU GLAVNI OBLIK KONTAMINACIJE OLOVOM. Ovaj neurotoksin zapravo UNIŠTAVA MOZAK i izaziva poremećaje u intelektualnom razvoju. NEMA SIGURNE DOZE. „Kontaminirane“ majke ponekad rađaju nerazvijenu djecu. Cijevi od željeza, plastike, bakra ili cinka također nose svoje probleme. Meka voda je kiselija i ima veću sposobnost otapanja, bez obzira na cijevni materijal. Neka količina aluminija je prirodno prisutna u vodi, ali ponekad se i dodaje, u svrhu sanacije zamućenja. O toksičnosti aluminija ne treba trošiti puno riječi. Povezuju ga s Alzheimerovom bolesti, a to je tek mali dio mogućih neugodnosti. A da vam pričam o RADIOAKTIVNOM JODU IZ BOLNICA? Ili o sintetičkim steroidima, citostaticima i kontraceptivnim sredstvima? Svega toga ima u vodi, o tome se nedovoljno vodi računa i nitko vas naročito ne štiti. Možda na papiru da, ali u stvarnosti... Stoga su korektivne mjere gotovo imperativ. Kao prvo, uvijek pustite vodu da malo teče prije nego je pijete, pogotovo kod olovnih cijevi. (Prvo jutarnje istjecanje neka bude duže.) TAKOĐER, korištenje tople vode iz slavine za piće ili kuhanje apsolutno se ne preporučuje. U toploj vodi puno lakše se otapaju olovo i drugi nepoželjni materijali, od kojih su napravljene cijevi. Međutim, eksterna upotreba vode možda je još hazardnija. Tu naročito mislim na tuširanje, tijekom kojeg dolazi do intenzivnog isparavanja kemikalija iz vode, pogotovo trikloretilena i kloroforma. Što je tuširanje duže i toplije, VIŠE OTROVA DOSPJEVA U PLUĆA. Udisanje zraka pod tušem, u kadi ili u blizini suđerice i veš-mašine (dok rade) ZAGADI VAS 6-100 PUTA VIŠE NEGO OBIČNO ISPIJANJE VODE. Udisanje kloroforma na takav način donosi godišnje oko 500 slučajeva raka u SAD. Stoga, otvorite kupaonski prozor, reducirajte toplo tuširanje i, po mogućnosti, završite oštrim hladnim mlazom. Brrrrrr....... okolnosti su neumoljive.