Što je naivci? Vidjeli ste naslov, pa ste pomislili da bi moglo biti zanimljivo? Kao, "ma da vidim, zašto: volim te?" E, pa neće biti zanimljivo! Zapravo, ovo će biti jedan od najdosadnijih tekstova do sada. Bit će strašno zamoran i dug. Pun dosadnih, dugih i nezanimljivih rečenica. Dosada, dosada, dosada, dosada... dosada. Zato, odustanite odmah! Sigurno imate pametnijeg posla. Uvijek postoji pametniji posao od čitanja novina. Mislite, evo, baš sada, trenutno, ne radim ništa, pa ajde', da pogledam.... Dragi Vi... Prošetajte se. Odspavajte... Tko ima nešto protiv, neka kaže sada, ili neka zauvijek šuti. Ne? Uporni ste? U redu, bili ste upozoreni. Ljudi će uvijek prvo željeti pročitati tekstove sa zanimljivim naslovima. Npr., da je naslov kolumne: "Izvodi iz statističkog godišnjaka od 1961-1971 god.", vjerojatno biste odmahnuli glavom, i odmah okrenuli Burzu na " zaposlenja ponuda" ili "glazbala prodaja", ili na bilo što drugo, što vas zbilja zanima. Ovako vas je zainteresirao naslov (osim možda redovitih čitatelja koji čitaju sve, i kojima je svejedno piše li u naslovu "Ševa stoljeća" ili "Pustolovine braće Granić (iliti kako, i zašto smo postali političari)"), pa ste odlučili pobliže ispitati situaciju. No, čitatelju znaj: gotovo uvijek se pod krinkom atraktivne vanjštine krije ružnoća i dosada. Pogledajte te predivno našminkane djevojke ili te moderne apolone sa svojim lijepim tijelima. Ali se, isto tako i pod maskom neuglednog izgleda, također kriju ružnoća i dosada. Kao primjer, uzet ću jednu od ženskih vođa sindikalnog pokreta, ili, da ne zakinem suprotni spol, jednog bivšeg ministra financija. Doista, nebrojena su lica groze. No, dosta teoretiziranja. Već sam skrenuo s teme (ustvari, nisam ni započeo), pa je red da se na nju i vratim. Svijet je, prije nekoliko dana poharao jedan kompjutorski virus (ili crv). Već sada se štete procjenjuju na oko 4 milijarde dolara, a pretpostavlja se da će narasti do vrtoglavih deset milijardica (kako oni kažu bilijončića) ju es valute. Virus, koji se dobija e-poštom, šalje sam sebe svim ljudima iz žrtvinog adresara, a zatim briše slike koje posjeduje. Ljudi iz adresara, koji su primili napast, osjetiti će njene posljedice tek ako otvore poruku. A tko neće otvoriti poruku poznanika (ili poslovnog partnera) sa naslovom: Volim te! Da, ovaj virus puca na znatiželju i empatiju. Na nade i priželjkivanja. I okrutno kažnjava sve one zainteresirane za ljubav. A tih, i takvih je na svijetu još mnogo. Činilo se da internet otuđuje. Da sputava ljudske komunikacijske vještine. Da od ljudi čini strojeve pune informacija, ali željne emocija. Sada se to i zna. Pretpostavljam da bi bilo koji naslov, koji u sebi sadrži određenu emociju ( poruke tipa: prezirem te!, bojim se., ili srami se!) izazvale slične katastrofalne posljedice. Ali ništa nije tako privačno kao izjava ljubavi. I, isto tako, ništa do sada nije bilo toliko razorno. U silnoj želji za bliskošću, ljudi su sumanuto otvarali poruke, ne razmišljajući o posljedicama i razlozima slanja. Čujem da je zaražen bio i naš "3. maj". Brodogradilište koje je dobilo izljev ljubavi. Pitam se, tko bi poslao tako javan i otvoren, a inače najskrivaniji osjećaj, jednom brodogradilištu. A to se trebala zapitati i osoba koja je tu poruku otvorila. Virus je pogodio čak i hladnu, profitu naklonjenu švicarsku saveznu vladu. Znam koga taj virus ne bi pogodio. Naše nesretne penzionere. Oni su svjesni da ih nitko ne voli. I apsolutno su inertni na emocije. Već im je svega dosta. Možete im poslati poruku bilo kakvog sadržaja, no oni neće ni trepnuti. Volim te! Ništa... Mrzim te! Reakcija=0. Drag si mi! Pih... Obožavam te, sanjam te, mislim samo na tebe... Pljujem na tebe! Ogavan si! Odvratan! Degutantan!... Ne reagiraju... Tupo gledaju u daljinu. Znam što bi ih moglo razbuditi i zainteresirati: "Stigla vam je penzija, a i isplaćeni su vam i svi dugovi!!!" Da, da... to pali. Živnuli su. Veseli su i razdragani, iako znaju da je to šala, i da će uvijek biti samo šala.