Već znamo da stres izaziva slabljenje imunološkog sustava. Na ljestvici stresnih događaja, najviše su uvršteni smrt bračnog partnera, razvod i gubitak posla. Svaki od tih događaja predstavlja veliko psihičko opterećenje. Najgori je dugotrajni učinak, tzv. kumulativni stres. To je baza za nastanak kroničnih bolesti. NEMA DOBRE OBRANE OD STALNOG STRESA. Njega treba jednostavno izbjegavati. Kako znamo da u prirodi samo najjači i najkvalitetniji opstaju, tako trebamo i shvatiti da osobe u lošem psihičkom stanju nisu najkvalitetnija osnova za nastavak vrste. (Htjeli mi to ili ne, u prirodi se vrši nemilosrdna selekcija.) Stoga je djelovanje na uspostavljanju vlastitog pozitivnog psihičkog statusa jedna od najboljih preventivnih zdravstvenih metoda. Utjecaj duše na tijelo je gotovo svemoguć. Recimo, intenzitet bolova (Bol je obično simptom bolesti, ali ne nužno.) RASTE S INTENZITETOM POZORNOSTI NA BOL. Što više razmišljamo o njoj, više nas i boli. Neke manje bolove možda danima nećete registrirati, ako ih sasvim zanemarite. Spadate li u grupu zabrinutijih, svaki takav simptom poremetit će vam život i natjerati da razmišljate o zakukuljenim teškim bolestima. IMAT ĆETE DOJAM DA VAS STRAŠNO BOLI DAN I NOĆ, PA SE NEĆETE SMIRITI BEZ NEKOLIKO UPUTNICA I ŠAKE LIJEKOVA. Ljudi koji duže vremena prakticiraju jogu, imaju mogućnost suzbijanja bolova u samom začetku. Ako ih kasnije nešto pitate o tom, neće se ni sjetiti da ih je išta boljelo. Oni su iznad toga. (Pogotovo) primitivni narodi koriste razne afirmacijske i vizualizacijske tehnike, kako bi smanjili pozornost na bolove. Nažalost, nama je to prilično strano, ALI SMO ZATO SPREMNI OMOGUĆITI SKUPOJ MEDICINSKOJ OPREMI DA KREIRA NAŠE ZDRAVLJE, PA I PSIHIČKI USTROJ. Znanstvenici su otišli i korak dalje, pa su pokazali koji psihički faktori povećavaju rizik za nastanak određenih bolesti. (Sada nećemo razmatrati prehrambene i neke druge utjecaje, koji su također iznimno važni.) Ako razmatramo najčešći psihološki profil oboljelih od raka, vidjet ćemo da oni VIŠE POMAŽU DRUGIMA NEGO SEBI. Sebe stavljaju u drugi plan. ZANEMARUJU SE. Suviše su kritični, a često i ne misle dobro o sebi. Prisutne probleme ne rješavaju, nego «gutaju». Konkretnije, oboljele od raka dojke obično inzistiraju na potpunoj majčinskoj i partnerskoj ulozi. To se često ne realizira kako bi one željele, jer su izuzetno zahtjevne do sebe. Rak maternice češće nego inače razvija se kod žena s dugoročno problematičnim bračnim odnosima. Bolesti srca povezuju se s pomanjkanjem radosti i, općenito, s premalo pozitivne usmjerenosti prema životu i drugim ljudima. To su osobe koje se često ljute i stvaraju dugotrajna zamjeranja. NE VOLIM TE SAD – MRZIT ĆU TE UVIJEK! Bolesnici s čirom na želucu teškoće previše uzimaju k srcu. Razaraju ih strah i briga, nekada i ljutnja. Govorimo o neurotičnim osobama. Dijabetičarima kronično nedostaje optimizma i vjere u budućnost. Otprilike, ništa slatko nije ostalo u životu. Interesantno je da osobe s postojećim teškim psihičkim teretom naprosto teže dodavanju novih utega. POVEĆAVAJU UČINAK MOŽDANE PREŠE. Raznorazni lopovi, nepravedni zakoni, diskriminacija malog čovjeka, izrabljivanje od strane poslodavaca (Tajkune strpati u zatvor!), susjed-prevarant (na račun nas ostalih), psi lutalice (koji će zaraziti djecu), katastrofalna državna birokracija i biser-izjave političara samo su neke od tema, koje KANDIDATI ZA BOLESTI VRLO RADO ŽUČNO I CJELODNEVNO ANALIZIRAJU. (Kulminacija svega je opsesivno slušanje svih mogućih vijesti, gdje su ovakve teme u koncentriranom obliku.) Pjene se, jer ne mogu trpiti nepravdu. Naravno, time samo kopaju vlastiti grob. Nezgodno je što se žuč obično prosipa na besperspektivne, nerješive probleme. (Bijes ih sigurno neće riješiti.) Ali psihički vrlo opterećujuće. Sljedeći put: Mutna voda rijeke Ganges