Bolovi u vratu i ramenu često idu ruku pod ruku. Ne samo da su ta dva segmenta vrlo blizu, već su i mnogi mišići koji ih pokreću zajednički. Tako poremećaj u ramenu nerijetko uzrokuje poremećaje u vratnoj kralježnici i obrnuto. Simptomi koji se javljaju mogu biti različiti, od bolova u stražnjem dijelu vrata koji se šire u jedno ili oba ramena, osjećaja zatezanja, trnjenja u jednoj ili obije ruke, sve do mišićne slabosti koja može biti toliko uznapredovala da je obim ramena i gornjeg dijela jedne ruke vidno manji od druge. Međutim, ti bolovi ne moraju biti stalni, već se mogu javljati pri određenim kretnjama, primjerice podizanju ruke ili njenoj rotaciji. Uzrok takvog stanja mogu biti degenerativni procesi na vratnoj kralježnici, koji za početak imaju bolove i napetost mišića koji ju okružuju. Tako napeti mišići loše prenose sile koje se javljaju pri pokretima u ramenom zglobu, te s vremenom ozljeđuju meka tkiva u njegovoj okolini. Ovome se mogu pridružiti i upale tetiva kao logična posljedica cijelog procesa. Drugi scenario kreće od samog ramena. Ukoliko se javi neki od degenerativnih ili upalnih procesa u ramenu ili njegovoj bliskoj okolini, tada tako uzrokovani bolovi slabe mišiće koji ga pokreću, a kao dio zaštitnih mjera koje tijelo provodi refleksno. Tada mišići vrata preuzimaju i dio tereta koji im nije u "glavnom opisu posla" te s vremenom postaju preopterećeni, stvarajući na taj način plodno tlo za razvoj bolova i poremećaja u vratnom segmentu. Bilo kako bilo krajnji rezultat je sličan, ako ne i isti, što će reći nemogućnost normalnog pokretanja vrata i jednog ili oba ramena, uz bolove koji mogu biti različitog intenziteta, te se javljati stalno, povremeno ili posebno jako u pojedinim dijelovima dana ili noći. Tipično je za ovaj sindrom da ne prolazi sam po sebi, već zahtjeva ozbiljno liječenje, od kojeg dio mora učiniti fizioterapeut, a dio sam bolesnik. Moram napomenuti da se danas često kod ovakvih problema prepisuje cijeli niz lijekova protiv upale i bolova, koji na određeno vrijeme smanjuju ili uklanjaju simptome. Pa ako oni i mogu pomoći u nekih drugih bolesti, ovdje će samo učiniti štetu. Naime, kako su mišići oslabili, a meka tkiva već značajno oštećena, uklanjanje boli dovodi do novih i slobodnijih pokreta koji čine još veću štetu, otežavajući stvarno liječenje kojemu se mora pristupiti prije ili kasnije. Kod samog liječenja vrijedi pravilo što prije to bolje, jer i sam sindrom nastaje tako što se zanemaruju problemi u jednom segmentu, pa onda oni dovode do oštećenja u drugom. Valjalo bi prije terapije učiniti rendgen vratne kralježnice i ultrazvučnu pretragu ramena, ne bi li se utvrdio točan nivo ozljede. Nakon toga liječenje mora biti usmjereno na smanjivanje bolova i spazna u vratu, što je najbolje učiniti manuelnim tehnikama masaže, akupresure i kiropraktike. Dalje, valja smanjiti upalne procese u ramenu, prevashodno metodama fizikalne terapije- od primjene leda, pa sve do elektroprocedura i ultrazvučne terapije. Nakon toga slijedi završni i najvažniji dio, a to je povratak snage mišića i fleksibilnosti zglobova u normalni opseg, što se može isključivo vježbanjem. Tek tada možemo reći da je problem riješen i da je mala vjerojatnost da će se u skoro vrijeme ponovno pojaviti.