Vrijed /čir/ želuca I dvanaestnika, PEPTIČNA ULKUSNA BOLEST spada među najčešće gastrointestinalne bolesti, i smatra se da od nje boluje čak do 10% odraslih muškaraca i 4-5% žena. Ono što se narodnim jezikom zove čir ili vrijed, ustvari je defekt sluznice, najčešće lokaliziran na želucu ili dvanaesniku, a zahvaća cijelu debljinu, sluznice i obično je promjera od pola do 3 cm. Manje površne defekte sluznice koji su obično do pola centimetra u promjeru, u stručnoj medicini nazivamo EROZIJAMA. Iako se radi o vrlo sličnim bolestima,čir na želucu i dvanaesniku ipak se međusobno značajno razlikuju. Zajedničko im je samo da se kod jedne i druge javlja ranije spomenuti defekt sluznice, te da, prema još uvijek važećem mišljenju, bez prisustva želučane kiseline i probavnih enzima bolest ne bi mogla nastati. Moderna medicina na pojavu ulkusa gleda kao na "multifaktorijalnu bolest", što znači da na pojavu bolesti utječe jako mnogo čimbenika koji se međusobno isprepliću. Općenito se može reći da kod zdravih ljudi postoji ravnoteža između onih čimbenika koji brane sluznicu I onih koji je mogu oštetiti. U agresivne čimbenike koji mogu oštetiti sluznicu ubraja se želučana kiselina (HCl) i enzimi (prije svega pepsin), a u zadnje vrijeme se mnogo govori i o jednoj spiralnoj bakteriji (Helycobacter pylori) koja se vrlo često može dokazati kod akutnih i kroničnih upala želučane sluznice, te je gotovo obvezno prisutna kod čira na želucu i dvanaesniku. Da je ova bakterija agresivni čimbenik u sluznici, dokazuje sve češće uspješno liječenje čira antibioticima koji mogu uništiti taj mikroorganizam. Naravno da je prisustvo agresivnih čimbenika na sluznici želuca i dvanaesnika trajno, ali normalna sluznica i zdrav organizam se određenim mehanizmima od toga trajno i uspješno brane, pa kod većine ljudi ne dolazi do pojave bolesti. Uz genetsku predispoziciju, bolest češće vidimo i kod ljudi koji imaju krvnu grupu A, ali prije svega kod onih kod kojih različiti drugi čimbenici dovode do narušavanja obrambenih mehanizama na površini sluznice. Vrlo često se prevelika doza stresa spominje kao mehanizam koji oštećuje obrambenu moć sluznice, zatim su tu mnogobrojni lijekovi od kojih se najčešće spominju lijekovi protiv bolova i za reumu, tako da se bolest vrlo često pojavljuje nakon uzimanja aspirina ili drugih tkzv. nesteroidnih antireumatika. Pušenje se spominje kao jedan od vrlo važnih čimbenika u razvoju čira, ne zato što bi pušači imali značajno češće čir od nepušača, nego zato što je proces cijeljenja kod pušača značajno usporen, a kad se bolest jednom pojavila, značajno se češće i ponavlja.