Tko uspjeva zadržati blago alkalno stanje u tijelu ima dobre predispozicije za produljenu mladost. Za probleme ne okrivljujte starost, već sebe
Broj zaposlenih u odnosu na broj penzionera izrazito je nepovoljan. Skoro 1 na 1. Nije to samo zbog porasta životnog vijeka. Penzija je spasonosno rješenje za propale firme, u penziju idu oni koji su jako nezadovoljni na poslu ili koji su se izborili za zanimljive povlastice. Ili oni koji su bolesni, misle da su bolesni ili su smislili bolest, koju je netko spreman prihvatiti. Nažalost, velikoj većini mirovina graniči s bijedom i s time je ponekad pravo umijeće preživjeti. (Ups, stiže sniženje PDV-a i rast standarda. Kuna uštede na kilo srdela ili 10 jaja.) Bezbrižna mirovina ili patnja? Kod nas to dobrim dijelom ovisi o snalažljivosti. No, činjenica je da se uz mirovinu veže više lošeg nego dobrog.
Stare ljude trgovci ne vole, jer su loši potrošači. Ne vole ih ni po ambulantama, jer im je stalno nešto, pa zagušuju sustav. Slabo čuju, pa im treba vikati. Slabo hodaju, pa ih treba pridržavati. Čangrizavi su, a puno puta ih treba (makar iz pristojnosti) odslušati. Onda paziti da ne bude slano i masno, a tvrdoća hrane prilagođena stanju u usnoj šupljini. Da, treba dovući i Donat. Za lakše slučajeve.
Naravno da mladost i starost ne mogu biti isti, ali kvaliteta starosti može se jako razlikovati. Drastično. Evo, zadnjih dana sam razgovarao s 3 umirovljenika. Jedan ima nekoliko premosnica, jedva diše i hoda, ratuje s dijabetesom, pije šaku lijekova. Drugi svakodnevno pješači nekoliko kilometara, treći redovito igra tenis. Zadnja 2 su starija od onog prvog.
To da se starost izjednačava s bolešću je narodna izmišljotina. Čovjek je onoliko zdrav ili bolestan koliko brine za sebe. Što to znači? Tipičan primjer nebrige je prehrana bez kriterija i selekcije. Dakle, samo jednom se živi, sve treba jesti, a liječnici će ispravljati greške. Zatim briga za sve druge osim za samoga sebe. Ili izigravanje žrtve u baš svakoj situaciji. Ili stvaranje neprijatelja gdje ih nema. Ili cjelodnevno sjedenje/ležanje, kako bi sačuvali koljena za ostatak života. Ili pretvaranje noći u dan, uz odlazak na spavanje bliže jutru nego večeri. Slatko-slani noćni obroci su kruna svega. Sve ovo vodi u zakiseljavanje organizma i kronični manjak kisika u stanicama. Prokušani recept za bolest. U mladosti takvi ispadi još mogu i proći uz tek povremene posljedice. Kasnije se grijehovi akumuliraju i zaštite više nema.
Tko uspjeva zadržati blago alkalno stanje u tijelu ima dobre predispozicije za produljenu mladost. Za probleme ne okrivljujte starost, već sebe.
Tijekom svojih planinarskih pohoda često susrećem umirovljenike, koji prepješače ogromne udaljenosti, koji se ne zadišu i i koji bez problema pretiču one daleko mlađe. Takvih itekako ima i to me više niti ne iznenađuje. Tu starosti nema, a mladost je neizmjerna.
Prijavite se na besplatni newsletter:[email protected]
