Progon je obično žešći što je nepoželjni preparat efikasniji. Izvikivanje parola protiv šarlatana odjekuje preko pet dolina, a zveckanje zatvorskim ključevima trebalo bi opametiti najupornije
Svojevremeno mi je jedna ljekarnica rekla: „Obično imamo puno više posla u ovo vrijeme. Samo nas dobra epidemija gripe može spasiti.“ Ja bih nadodao: dobro bi došla i bilo kakva druga epidemija, a melem na ranu bila bi i panika oko kakve nove (realne ili izmišljene) bolesti. Stampedo na ljekarne počinje nakon svakog takvog impulsa. To je krajnja faza jedne mašinerije, koja ne priznaje greške. Sada bih vam mogao pričati o mnogim lijekovima, koji su se u praksi pokazali potpuno beskorisni. A i o mnogim, koji konstantno stvaraju više štete nego koristi (paradoksalno, takvi su obično i najskuplji). Ali neću. Opisat ću vam kako se sustav brani od „nametnika“ drugačijeg mišljenja, odnosno drugačijeg shvaćanja zdravlja i bolesti. Progonom.
Postoje mnoge bolesti kod kojih službena medicina ne može naročito ili ne može uopće pomoći. Naravno, to ne znači da učinkovit tretman nigdje ne postoji. Prilično sam uvjeren da danas nema neizlječivih bolesti, samo što se do nekih tretmana teško dolazi. Zbog cijene, patenta i izostanka doživotnog liječenja.
Što mislite, zašto Jima Humblea progone zbog MMS-a? Zašto mu prijete smrću? I to nakon dokumentiranih senzacionalnih rezultata, obično tamo gdje je medicina potpuno zakazala? Zbog čega doktora Tulia Simoncinija progone nakon mnogih izlječenja onkoloških bolesnika običnom sodom bikarbonom?
Zašto Rick Simpson mora bježati po Europi nakon što je stotine ljudi sanirao uljem konoplje? (Znate li da kožni karcinom tako nestaje za nekoliko dana, bez kirurškog zahvata?)
Odgovor je uvijek isti. Preparati su obično jeftini, ne mogu se patentirati, ponekad se mogu pripremiti u kućnim uvjetima, a nakon njihove primjene ne ostaju „repovi“ (nuspojave su blage, ako ih uopće ima) i nije potrebno liječenje u beskraj. Uz to, kao posljedica neće ostati pet novih bolesti, koje će trebati dodatno i mukotrpno liječiti. A sve to vrlo je loše za industriju lijekova. Zbog toga farmacija niti ne ispituje takve preparate, jer bi to moglo značiti micanje cijelih grupa profitabilnih lijekova s tržišta, a to je već ozbiljno potkopavanje golih temelja. Drugim riječima, radije će se pobrinuti oko diskreditacije Humblea, nego oko pokušaja liječenja na drugačiji način kada postojeći već ne pomaže. Progon je obično žešći što je nepoželjni preparat efikasniji. Izvikivanje parola protiv šarlatana odjekuje preko pet dolina, a zveckanje zatvorskim ključevima trebalo bi opametiti najupornije. Sustav je više nego efikasan kada ga dirneš u glavni živac. Tada se i olako zaboravlja što bi za bolesne bilo najbolje. To je poanta svega.
