Nisam baš neki ljubitelj definicija. Zamrzio sam ih još negdje u osnovnoj školi kada su me tjerali da ih učim napamet. No, medicina zavisi od definicija, baš kao i svaka druga znanost. Tako i meni ne preostaje ništa drugo doli da u beskonačnost ratujem s njima. Fizioterapija u osnovi (ili po defoltu, kako to kaže moj majstor za kompjutere) jest liječenje fizikalnim agensima, poput topline, hladnoće, vode, zraka, pritiska, električne struje, magnetskih, ultrazvučnih, ili kakvih drugih valova. No, za razliku od antibiotika, na primjer, topla je voda prisutna svugdje i fizioterapija ne polaže ekskluzivno pravo na nju. Osim za cijeli splet svakodnevnih aktivnosti, tu istu toplu vodu koristimo u fizioterapiji kao metodu liječenja nekih oboljenja. No koristimo ju i za ugodno opuštanje u punoj kadi. Ako je prisutna i kakva sprava koja proizvodi mjehuriće, ili pak tjera vodu da cirkulira oko tijela, opuštanje biva još dublje, a užitak tim veći. Znajući te efekte ne samo tople vode, već i drugih fizikalnih agensa na ljudsko tijelo i um, malo po malo rođen je wellness. Ta je riječ korijenom u engleskom izrazu “to be well” što znači osjećati se dobro, ili naprosto biti dobro. Fizioterapija i wellness se često koriste istim metodama. U stvari, teško je reći što je bilo prije. No, to uistinu i nije važno. Važna je razlika između njih i ona tanka, ali oštro povučena crta koja ih razdvaja. Naime, fizioterapija jest dio medicine i jasan joj je cilj liječiti bolesti i stanja koja dobro reagiraju na takav tip terapije. Vrlo se ažurno moraju pratitio učinci takvog liječenja na organizam, te po potrebi mijenjati smjer terapije, e ne bi li se dobilo najbolje moguće djelovnje. Za razliku od toga, wellness ima nešto jednostavnije i brže dostupne ciljeve. O liječenju nema niti govora, a važno je tijekom same procedure ili neposredno nakon nje osjećati se opuštenije, ugodnije, i eventualno životnije. Primjer za tu razliku može biti upravo masaža. I dok većina nas uživa tijekom dobre masaže izvođene od strane iskusnog profesionalca, a nakon nje osjećaj opuštenosti i pojačane cirkulacije krvi kroz organizam zna biti naprosto nevjerojatan, sasvim je druga priča kada ta ista masaža ima za cilj smanjiti bolove u donjem dijelu kralježnice ili u vratu. Alat je isti (masaža), majstor može biti isti (fizioterapeut ili stručan maser), ali cilj je različit, pa tako i efekti bivaju drugačiji. Kako živimo u okruženju koje se nemilice i bespovratno amerikanizira u smislu iznimnog reklamnog pritiska sa svih strana naše svakodnevice, tako se i granica između fizioterapije i welnessa zna izgubiti u oku neiskusnog promatrača. Na tržištu se sve češće nalaze proizvodi i usluge koji koriste fizikalne agense u smislu wellnessa, ali ih reklamiraju kao način i sredstvo liječenja mnogih, pa i kroničnih bolesti. Struja je osobito popularna u svim oblicima, a kako je tehnologija napredovala, tako su te i slične sprave postale sve jeftinije i dostupnije. Ništa drugačnije nije niti sa magnetima, infra crvenim ili polariziranim svjetlom, vibracijama, strojevima za masažu ili proizvodima koji koriste toplinu ili hladnoću. U osnovi, ako su adekvatno primjenjeni, svi oni mogu potaknuti relaksaciju i osjećaj ugode, no marketing zna da je liječenje ono što prodaje takvu opremu, pa se tada i cilja na sve vas koji patite od kroničnih i bolnih stanja. Sjećam se, jedan je profesor, davno, na jednom predavanju rekao da ono što ne može škoditi, ne može niti pomoći, a u nastavku je dodao da skalpel spašava život samo u rukama iskusnog kirurga. Tako obična topla voda primjenjena od strane iskusnog fizioterapeuta može gotovo odmah smanjiti ili ukloniti bolove, povećati pokretljivost i smanjiti otok. U rukama laika, možda neće naškoditi, ali ostati će samo to- topla voda i ništa više.