Mi da ograničavamo njihove slobode! Pa što oni još hoće!? Ne oporezujemo ih. Tj. barem ne direktno. Oporezuju se sami, pa onda daju nama. Ali dobro, barem nemamo posla s birokracijom. Ali, ne oporezujemo ih mi.


Evo, bliži se i taj daj dan kada Hrvati izlaze na svoj treći, povijesni referendum. Prvo su se izjasnili da ne žele biti u Jugoslaviji. Pa se od­lučili da žele biti u Europskoj Uniji.
 
A onda su krenuli problemi.
 
Vidjeli su neki da je sva ta liberalizacija i ta ljudska pra­va i to, da je sve to polako prelazi neke granice i kamo će nas sve to odvesti.
 
- Pa vidi ti ovo, ovi bi sad da svi imaju sva prava. Kako je krenulo, još će nam i crk­vu oporezivat. Tako ti to kreće. Prvo daš da svatko ide u brak. I onda, bum - porez na crkvu.
- E pa ne smijemo dat da bude porez na crkvu. 
- Prije je crkva bila ta koja je uzimala porez! A vidi sad…
- E, to su bili dani. Samo su naši dečki znali čitati…
- A vidi sad, svaka budala je pismena. Evo, neke budale sad i pokrenule referendum. 
- Ej, to su naše budale. 
- Naše budale? A onda… Onda nisu budale. Onda su samo naši. Al, evo jedan re­kao da je potomak Adama i Eve s Noine arke. Ma da je i naš, moraš priznat da je bu­dala. Pa je li taj išao na vje­ronauk uopće. 
- Tada još nije bilo vjero­nauka po školama. 
- Pa to ti ja i pričam. Tre­ba uvest vjeronauk u te škole pod obavezno. 
- Al kad neće ti liberali. 
- Ma šta neće. Pa spali one koji neće. Pa da vidiš kako će se drugi upisivat. 
- Ne možemo više spaljivat. To je sad zabranjeno.  
- I to je zabranjeno!? Pa gdje ovaj svijet ide. Više ne možemo ni oporezivat ni spaljivat. Šta, još će nam za­branit da vodimo ljubav sa časnim sestrama. 
- To se više ne smije. To se moglo samo u srednjem vijeku. 
- Pa ovo je za poludit. Za poludit. Treba negdje povuć granicu. Što je previše je pre­više. Ti liberali ograni­ča­vaju naše slobode. 
- A oni kažu da mi hoće­mo ograničit njihove slobode. 
- Mi da ograničavamo nji­hove slobode! Pa što oni još hoće!? Ne oporezujemo ih. Tj. barem ne direktno. Oporezuju se sami, pa onda daju nama. Ali dobro, barem nemamo posla s birokracijom. Al, ne oporezujemo ih mi. Ne spaljujemo ih. Jeftino ih pokapamo i vjenčavamo. Bibliju smo im preveli. Pa, mislim, što ti ljudi još hoće!?
- Evo, hoće u bračne za­jednice kako god zažele. 
- A pa negdje treba povu­ći liniju otpora. 
- E pa tu ćemo je povući. 
- Da, to smo rekli i za Martina Luthera, pa vidi gdje nas je dovelo.
- Gotovo, linija je povu­čena.
  
1. prosinca građani Hr­vat­­ske izlaze na jedan, po me­ni, potpuno bespotrebni i suludi referendum. Ali, to­liko je tenzija i buke pro­izvelo agitiranje ZA i PROTIV,  da pitanje ovog referenduma nije jeste li za to da je brak zajednica bla, bla, bla, nego u kakvoj državi želite živjeti. Nakon prva dva referenduma, samostalnosti i opetovanog udruživanja, Hrvati ponovo usmje­ra­vaju kormilo svojeg razvoja. Pokazuju mišiće. Pokazu­ju svoju brojnost. I jedni i dru­­gi. Uvijek isti protivnici. Kako je slavna Irkinja, Lady Gregory rekla: To je prastara bitka između onih koji ko­riste četkicu za zube i onih koji ju ne koriste. Ja se sva­kako svrstavam među one koji drugima ne ograni­ča­va­ju da žive kako hoće. Uko­liko uopće iziđe, neka svatko glasa kako misli. Ako odaziv bude velik, veći od onoga kada se odlučivalo o ulasku u Uniju, onda smo definitivno u velikim problemima.