Mi da ograničavamo njihove slobode! Pa što oni još hoće!? Ne oporezujemo ih. Tj. barem ne direktno. Oporezuju se sami, pa onda daju nama. Ali dobro, barem nemamo posla s birokracijom. Ali, ne oporezujemo ih mi.
Evo, bliži se i taj daj dan kada Hrvati izlaze na svoj treći, povijesni referendum. Prvo su se izjasnili da ne žele biti u Jugoslaviji. Pa se odlučili da žele biti u Europskoj Uniji.
A onda su krenuli problemi.
Vidjeli su neki da je sva ta liberalizacija i ta ljudska prava i to, da je sve to polako prelazi neke granice i kamo će nas sve to odvesti.
- Pa vidi ti ovo, ovi bi sad da svi imaju sva prava. Kako je krenulo, još će nam i crkvu oporezivat. Tako ti to kreće. Prvo daš da svatko ide u brak. I onda, bum - porez na crkvu.
- E pa ne smijemo dat da bude porez na crkvu.
- Prije je crkva bila ta koja je uzimala porez! A vidi sad…
- E, to su bili dani. Samo su naši dečki znali čitati…
- A vidi sad, svaka budala je pismena. Evo, neke budale sad i pokrenule referendum.
- Ej, to su naše budale.
- Naše budale? A onda… Onda nisu budale. Onda su samo naši. Al, evo jedan rekao da je potomak Adama i Eve s Noine arke. Ma da je i naš, moraš priznat da je budala. Pa je li taj išao na vjeronauk uopće.
- Tada još nije bilo vjeronauka po školama.
- Pa to ti ja i pričam. Treba uvest vjeronauk u te škole pod obavezno.
- Al kad neće ti liberali.
- Ma šta neće. Pa spali one koji neće. Pa da vidiš kako će se drugi upisivat.
- Ne možemo više spaljivat. To je sad zabranjeno.
- I to je zabranjeno!? Pa gdje ovaj svijet ide. Više ne možemo ni oporezivat ni spaljivat. Šta, još će nam zabranit da vodimo ljubav sa časnim sestrama.
- To se više ne smije. To se moglo samo u srednjem vijeku.
- Pa ovo je za poludit. Za poludit. Treba negdje povuć granicu. Što je previše je previše. Ti liberali ograničavaju naše slobode.
- A oni kažu da mi hoćemo ograničit njihove slobode.
- Mi da ograničavamo njihove slobode! Pa što oni još hoće!? Ne oporezujemo ih. Tj. barem ne direktno. Oporezuju se sami, pa onda daju nama. Ali dobro, barem nemamo posla s birokracijom. Al, ne oporezujemo ih mi. Ne spaljujemo ih. Jeftino ih pokapamo i vjenčavamo. Bibliju smo im preveli. Pa, mislim, što ti ljudi još hoće!?
- Evo, hoće u bračne zajednice kako god zažele.
- A pa negdje treba povući liniju otpora.
- E pa tu ćemo je povući.
- Da, to smo rekli i za Martina Luthera, pa vidi gdje nas je dovelo.
- Gotovo, linija je povučena.
1. prosinca građani Hrvatske izlaze na jedan, po meni, potpuno bespotrebni i suludi referendum. Ali, toliko je tenzija i buke proizvelo agitiranje ZA i PROTIV, da pitanje ovog referenduma nije jeste li za to da je brak zajednica bla, bla, bla, nego u kakvoj državi želite živjeti. Nakon prva dva referenduma, samostalnosti i opetovanog udruživanja, Hrvati ponovo usmjeravaju kormilo svojeg razvoja. Pokazuju mišiće. Pokazuju svoju brojnost. I jedni i drugi. Uvijek isti protivnici. Kako je slavna Irkinja, Lady Gregory rekla: To je prastara bitka između onih koji koriste četkicu za zube i onih koji ju ne koriste. Ja se svakako svrstavam među one koji drugima ne ograničavaju da žive kako hoće. Ukoliko uopće iziđe, neka svatko glasa kako misli. Ako odaziv bude velik, veći od onoga kada se odlučivalo o ulasku u Uniju, onda smo definitivno u velikim problemima.
