Novost u zakonu o dobrobiti životinja jest zabrana kupiranja uški i repova, odstranjivanje glasnica u pasa te kandži u mačaka.U nekim zemljama zapadne Europe takav je zakon na snazi već nekoliko godina, no za naše uzgajivače i vlasnike rasnih pasa svakako se radi o novosti. Mišljenja o tome kupirati ili ne vrlo su oprečna što je i razumljivo.Kupiranje uški je zahvat za koji možemo reći da je čisto estetski. Za kupiranje se uglavnom odlučuju oni vlasnici pasa koji namjeravaju svog psa izlagati na izložbama, a drugi jednostavno zato jer su vidjeli psa s kupiranim ušima i takav im se više sviđa jer izgleda oštrije,ozbiljnije. Protiv kupiranja su oni koji su psa uzeli s jednom jedinom namjerom - kao kućnog ljubimca. Takvim ljudima je sasvim svejedno kolike uši ima njihov pas i čak su im klempave uši vrlo simpatične. Zahvat se izvodi u potpunoj anesteziji, u starosti od dva do tri mjeseca. Šavovi se skidaju za 10 dana, a tih 10 dana pas mora nositi zaštitni ovratnik kako ne bi češkao ranu i raskrvario je. Uši su ovijene samo prva 2 do 3 dana, a zatim se stavljaju tzv. "praćke" - konstrukcija od žice koja drži uši u željenom položaju. Nakon skidanja šavova kod pasa je cijela priča gotova, a kod drugih, na žalost tek počinje. Ne stoje li uši u željenom položaju psa očekuje nošenje praćki više tjedana, a ponekad i mjeseci, a vlasnika očekuje redovito masiranje ušiju, te briga oko sve većeg psa koji sve teže podnosi komad željeza na glavi i plastike oko vrata. Osobno se slažem sa ovom odlukom o zabrani kpurianja uški jer neki psi zaista prolaze kroz dugotrajno maltretiranje samo zato da bi izgledali "ljepše". Kupiranje repova kod pasa malenih pasmina kao što su pudle, terijeri, pinčevi ili kokeri nema uporište u nekakvoj praktičnosti, dakle opet se radi samo o estetici. Međutim zabrana kupiranja repa kod velikih pasmina pasa kao što su njemački boxer, doberman ili rotwailer mogla bi dovesti do određenih problema. To su veliki psi predviđeni za držanje u stanu. Boxeri svoj rep nose vrlo visoko, a nekupiran može biti dug i pola metra. Kada se takav pas razveseli svojem vlasniku ( što kod boxera može trajati i trideset minuta) repom kao bičem udara po predmetima u stanu. Posebno su opasni talari od vrata koji imaju oštre bridove. Udarac repom po oštrom bridu dovede do pucanja kože na repu, a može doći i do lomljenja. Takva trauma ponavlja se više puta i to uvijek na istom dijelu repa što u konačnici dovede do toga da rana na vrhu repa više uopće ne može zarasti. Na perifernim djelovima tijela kao što je vrh repa cirkulacija krvi je slaba pa to dodatno otežava zaraštavanje rana. Zbog tog problema ponekad smo prisiljeni skratiti rep i onim psima kojima se to ineče ne radi (njemački ovčar). Amputacija petog prsta tzv.vučjeg čaporka obično se je izvodila istovremeno sa kupiranjem repa, kada je štene staro 5 dana. Ovdje se ne radi o ljepoti. Mnogi psi koji imaju takav čaporak često njme zapinju o razne prepreke u šetnji, raskrvare nokat, a ponekad otkinu i cijeli prst. Peti prst na predjim nogama odstranjivali smo kod pudli i još nekih dugodlakih pasa koji se svakodnevno češljaju- i taj prstić često strada u šetnjama, a i kod češljanja prednjih nogu. Teško je dakle odlučiti u kojoj mjeri sa kupiranjem repa i petih prstiju mučimo pse ili sa takvim zahvatom preveniramo probleme u njihovom daljnjem životu. Odstranjivanje kandži kod maca smatram u potpunosti nepotrebnim i pozdraljam ovu odluku. Bez kandži maca je invalid- ne može se penjati. Kako bi spriječili uništavanje namještaja noktima macama možemo svaka 2 mjeseca podrezati kandže isto kao što radimo sa psima. Odstranjivanje glanica u pasa je grozna stvar. Kod nas srećom, ovaj zahvat nije nikada bio popularan, no u svijetu neki uzgajivači koji imaju i pedesetak pasa to rade kako bi smanjili buku! Sebična odluka zar ne? Sve u svemu osobno smatram dodatak ovo zakonu dobrim , a prsti i repovi i dalje će se amputirati onda kada za to bude postojala medicinska indikacija.