Bole vas križa? Tada trebate izbjegavati saginjanje. Štoviše, isto tako ne smijete nositi nikakav teret. Imate vrtoglavice uzrokovane problemima sa vratnom kralježnicom? Tada je uputno ne činiti nagle kretnje glavom, ne ustajati se naglo iz sjedećeg ili ležećeg položaja. Bolovi u vratu i međulopatičnoj regiji? Onda nikako ne smijete duže sjediti, ili duže vremena raditi rukama. I tako unedogled. Ima li to smisla? Bijeg od boli prirodna je sklonost svakog od nas. Instiktivno izbjegavamo činiti sve ono što nam može nanijeti bol. Na taj način spriječavamo nove ozljede, u ovom slučaju sustava za pokretanje. S druge strane, ovakva trajna promjena navika vuče za sobom mnoge druge moguće posljedice, od kojih je rijetko koja dobra. U posljednjih desetak godina fizioterapeutska struka je učinila važan zaokret upravo na polju pošteda i zabrana. I dok smo prije rado uvodili ograničenja u svakodnevne aktivnosti, iskustvo nas je poučilo da dugoročno na taj način uzrokujemo samo još više problema, iako na kratke staze možda smanjimo intenzitet bolova. Danas nastojimo pokrenuti pacijenta u drugom pravcu i to na način da potaknemo tijelo da iskoristi sve svoje kompenzatorne sposobnosti, premosti ozljedu ili oboljenje i povrati se u stanje dinamičkog balansa. Ako su ove riječi zvučale komplicirano, to je samo zato što je sve to u praksi još kompliciranije. Možda će jedan primjer rasvijetliti poneku nejasnoću. Nedavno je po savjet došao čovjek srednjih godina kojemu je dijagnosticirana hernija diskusa na nivou L4-L5 i kod kojeg je već ozbiljno razmatrana mogućnost operativnog liječenja. Preporučeno mu je izbjegavanja nošenja tereta, poštede od bilo kakve fizičke aktivnosti, te skraćivanje vremena provedenog u sjedećem položaju. Teškoća je bila u tome što je njegov posao sjedeći, te što usprkos svim predostrožnostima i uputama, nije nastupilo očekivano poboljšanje. Pri pregledu postalo je jasno da su mišići koji bi trebali stabilizirati donji dio leđa, vrlo slabi, te da osim toga ima i ograničene pokrete u cijeloj kralježnici. Činjenica da se nikada nije bavio niti rekreativno bilo kakvim sportom, samo je oteževala cijelu situaciju. Prisutna skolioza (iskrivljenje kralježnice) dodatno je komplicirala već i ovako ne jednostavno stanje. Postalo je posve jasno da je potreban radikalni zaokret u životnim navikama, ne bi li se cijeli sustav za pokretanje postavio u stanje dinamičkog balansa, odnosno ono stanje u kojem nema bolova i u kojem je moguće vršiti svakodnevne aktivnosti bez posebnih ograničenja. U konkretnom slučaju počeli smo rehabilitaciju sa laganim vježbama istezanja i izometrije (vježbama snage bez pokreta), da bi nekoliko tjedana kasnije uključili i aktivne kretnje, te vježbe snage. Prvi mjesec protekao je u izmjenama faza sa i bez bolova da bi se u drugom mjesecu bolovi smanjili, te pri kraju i posve nestali. Malo po malo stabilizacija donjeg dijela leđa snažnijim mišićima bila je sve bolja, kao i fleksibilnost. Sve to pokazivalo je da se stanje polako poboljšava, a sposobnost tijela da kompenzira već prisutnu ozljedu povećava. Kada tako često spominjem vježbanje kao najbolji način za smanjivanje ili konačno rješenje kroničnih bolova, onda prije svega mislim na ovakve slučajeve. Naravno, potrebno je posve individualno odrediti pristup i načine liječenja. Nije uvijek moguće samo na ovaj način sanirati dugotrajne bolne sindrome. No, svakako valja imati na umu da je tijelo čudesan stroj i da su mogućnosti njegovog oporavka velike. Ako mu se samo malo pomogne, ono će ponovo funkcionirati u svom punom kapacitetu i bez postavljenih ograničenja ili zabrana.