Sluznica želuca i dvanaesterca obično je vrlo otporna. Da nije tako, jake želučane kiseline i encimi vrlo brzo bi razgradili okolna tkiva. Naravno, zaštitni sloj nije svemoguć. On će djelovati, sve dok agresivna atmosfera ne postane prejaka. (Usporedite to s octom. Popijete li jaku koncentraciju, od vašeg jednjaka neće puno ostati.) Doduše, manja oštećenja sluznice saniraju se na prirodan način i to se dešava svakodnevno. Čir će nastati kada razina štete postane prevelika, PA SE UOBIČAJNIM OBRAMBENIM MEHANIZMIMA VIŠE NE MOŽE RIJEŠITI. Nekada se smatralo da glavne uzroke nastanka čira treba tražiti u stresnom životu, brigama i pretjerano začinjenoj hrani. No, najnovija saznanja pružaju ponešto drugačiju sliku. Počnimo sa začinima. Volite li papar i ljutu papriku? Obožavate li vatru u ustima? Imam dobre vijesti za vas. Iako smatram da oštri začini baš nisu primjereni u svakodnevnoj prehrani, IZGLEDA DA NAROČITO NE UTJEČU NA OŠTEĆENJA SLUZNICE ŽELUCA I DVANAESTERCA. U okviru jedne studije, 12 osoba je "našopano" hranom s mnogo začina, ali endoskopski pregled 12 sati kasnije nije otkrio nikakva oštećenja na želučanoj sluznici. (Istovremeno, nezačinjena hrana uz dodatak jednog aspirina izazvala je oštećenja kod 11 od 12 ispitanih.) Kasnije su začin nanosili DIREKTNO NA ŽELUČANU SLUZNICU, ali rezultati su bili isti. Nema oštećenja. Druga istraživanja su potvrdila da je razina upalnih procesa unutar želuca PODJEDNAKA kod velikih potrošača začinjene hrane, kao i kod onih koji to nisu. Stupanj obnove eventualnih oštećenja također je bio isti. Eksperimenti na štakorima čak potvrđuju da aktivni sastojak iz papra (kapsaicin) PRUŽA ODREĐENU ZAŠTITU ZA ŽELUČANU SLUZNICU, NAROČITO OD ŠTETE KOJU STVARAJU ALKOHOL, ASPIRIN ILI DRUGI SLIČNI PREPARATI. Naravno, ne moram ni naglašavati da ljuta hrana izaziva "žarenje" duž cijelog probavnog trakta. I TAMO GDJE TO NE BISMO ŽELJELI. Malo patnje je teško izbjeći, zar ne? Ulkusna bolest tretira se na različite načine. Ponekad operativnim zahvatom, a gotovo uvijek lijekovima i specijalnom dijetom. Nekada je bila vrlo popularna Sippy dijeta, u okviru koje su centralno mjesto držali antacidi (lijekovi protiv želučane kiseline) i neki mliječni proizvodi. Nažalost, metoda je bezuspješna. POD UTJECAJEM MLIJEKA I MLIJEČNIH PROIZVODA, IZLUČIVANJE ŽELUČANE KISELINE JOŠ SE I POJAČAVA. To izlučivanje stimuliraju mliječne bjelančevine i kalcij. (Utjecaj masnog i nemasnog mlijeka je isti, makar po ovom pitanju. Prema nekim saznanjima, fermentirani mliječni proizvodi su ipak bolji od običnog mlijeka.) Dodatni problem kod Sippy dijete je 2-6 puta veći rizik od srčanog napada u odnosu na one koji su tretirani dijetom bez mlijeka. Uzročnici su zasićene masnoće i kolesterol. Nisu opasni samo proteini iz mlijeka. Bjelančevine, općenito, povećavaju izlučivanje kiseline. VIŠE ŽIVOTINJSKE, NEGO BILJNE. Tako, sojini proteini izazivaju 30-40% manju produkciju kiseline nego oni goveđeg porijekla. NAROČITO JE OPASNA KOMBINACIJA JAJA I MLIJEKA. Generalno, čir je češći uz povećanu potrošnju mlijeka, mesa, kruha i svih vrsta masnoća. Niti jedna vrsta koncentriranih masnoća nije isključena iz rizične grupe. ČAK NI MASLINOVO ULJE. Zaštitnu ulogu ima povrće. Još nekoliko riječi o alkoholnim pićima. Samo neka od njih izazivaju povećano lučenje kiseline. Izgleda da je najopasniji šampanjac, a slijede ga vino i pivo. Začudo, oštrija pića su najmanje opasna (čisti alkohol pogotovo). No, nemojte pomisliti da propagiram alkoholizam. Samo pokušavam objasniti što razara želučanu sluznicu, a što ne. A u slijedećem broju pročitajte i o drugim uzročnicima ulkusne bolesti. Bakterije, lijekovi i još ponešto… Slijedeći put: Kako nadmudriti HELICOBACTER PYLORI?