Upravo nezaduživanje predstavlja problem za vladajuće. I stoga se oni zadužuju koliko god mogu i koliko god im to tržište omogućuje.
Prošli tjedan Vlada je dala suglasnost za kreditno zaduženje tvrtki Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ) od 177 milijuna eura te dala državno jamstvo za njega. Premijer Zoran Milanović je odluke o suglasnosti za zaduženje i jamstvu popratio riječima: “I tako 25 godina, OK, tako samo da javnost zna.”
I tako, sada znamo.
Posuđivanje je, Dragi Vi, predivna stvar za vođe. Dobiju novac koji mogu posredno podijeliti svojim pristašama, smiriti nezadovoljnike, a ako su inteligentni, ostaviti i nešto za sebe po strani.
A koristi su nesagledive. Ukoliko budu imali sreće – na vlasti mogu ostati dugi niz godina. Ako ne budu te sreće, novac koji su trošili oni danas biti će briga neke druge vlasti. I cjelokupne populacije. Zato i izjava: “… samo da javnost zna”.
Naravno - posuđivanje novaca danas znači i veću zaduženost, kao i manju mogućnost zaduživanja sutra. Ali takvi argumenti rijetko kada predstavljaju probleme za vođe. Ukoliko se pokažu financijski odgovornim, i odluče uvesti mjere štednje, imati će manje novaca za trošenje i nagrađivanje potencijalnih problematičnih kategorija. Primjerice, sada aktualnih branitelja.
Konkurencija u vidu oporbe sigurno neće imati tih problema. Oni će bez ikakvog ustručavanja posegnuti za zaduživanjem kako bi te nezadovoljnike privoljeli na svoju stranu. To znači da je sadašnje vodstvo ranjivo. Ne preostaju im ništa drugo nego da se i oni zaduže i tako ostanu na vlasti. Na kraju krajeva, ako izgube, ti dugovi će prijeći u ruke neke druge vlasti i tada im znatno onemogućiti manevarski prostor.
Dakle, upravo nezaduživanje predstavlja problem za vladajuće. I stoga se oni zadužuju koliko god mogu i koliko im to tržište omogućuje. Evo malo primjera starih vijesti:
Banka.hr iz 22.1.2013: “Linić plasirao više trezorskih zapisa nego što je planirao: Ministarstvo financija ponudilo je na upis 250 milijuna kuna i 15 milijuna eura vrijedne trezorske zapise. Bankarske institucije i ostali investitori podastrli su ponude vrijedne 589 milijuna kuna i 67,5 milijuna eura. U konačnici, na aukciji je upisano trezorskih zapisa u vrijednosti 338 milijuna kuna i 41,5 milijuna eura”.
Ili Poslovni.hr iz 2.10. 2012.: “Linić na aukciji 'trezoraca' prikupio puno više od planiranog: Ministarstvo financija na današnjoj je aukciji kunskih i eurskih
trezorskih zapisa prikupilo 1,167 milijardi kuna, znatno više od planiranoga”.
Ili Business.hr iz 30.3. 2010: „Šuker prodao gotovo 800 milijuna kuna trezorskih zapisa: …tako je planirani iznos izdanja u kunama iznosio 500 milijuna, dok je ostvareni iznos emisije iznosio 730 milijuna kuna”.
Svaki put nakon takvih pohoda, ministri financija bi rekli da je bilo izuzetno povoljno, pa bi bilo šteta ne uzeti tako jeftin novac. Naravno, novac su uzimali i njime raspolagali oni – a račune otplaćuju svi državljani. Sjećate se: “…samo da javnost zna”.
A kriza? Kriza nije razlog da se zadužuje manje. Relativno nedavne krize u Grčkoj i na Islandu tada su izazvale strah kod investitora, koji su postrožili uvjete zaduživanja. Zaduživanje prestaje kada padne ponuda. A tada počinju problemi.
No, ne možete reći da niste bili upozoreni.
