Neke države su predvidjele progresivno oporezivanje, obzirom na sadržaj šećera u pićima. I znate što se dogodilo? Mnogi proizvođači su smanjili sadržaj šećera na pola
Dječje zdravlje je medijski zahvalna tema, jer smo na to svi osjetljivi. Bolesno dijete budi osjećaje i često pokreće brojna pitanja. Da li se bolest mogla izbjeći? Ako je, tko je zakazao? (Ovo o „zakazivanju“ već zvoni kao svakodnevna poštapalica, zar ne?) Novi motiv za otvorena pitanja čini zadnji set poreznih mjera, od kojih je jedna povećanje poreza na zašećerena pića. Dakle, ministar Kujundžić nam je objasnio da su ovakva pića štetna za zdravlje, a pogotovo dječje zdravlje. Cijenom će se nastojati demotivirati potrošnju te posredno postići i zdravstvene uštede. O štetnosti šećera ne sporim, ali mogu sumnjati u potpuno iskrene namjere.
Dakle, šećer uništava puno toga. Od zubi pa nadalje. Ogromna potrošnja šećera je stvarno veliki problem, jer to predstavlja važnu kariku pri ekspanziji mnogih bolesti. Manje šećera podrazumijeva da bi svi bili zdraviji. I tu dolazimo do prvoga „ali“. Trebala bi poskupjeti samo zaslađena pića (ne i druge slastice, jednako štetne), a poskupljenje će vjerojatno biti simbolično. Ako ga i bude. Pritisak proizvođača je velik, a konkurentska (često i jeftinija) tržišta su blizu. Pretpostavljam da će kronična želja za slatkim prevladati u borbi s (malo) višom cijenom. Ili će se potrošnja samo preraspodijeliti prema sladoledu, čokoladama i bombonima. Koji neće poskupjeti.
E, sada, ako je društvo zaista stalo do zdravlja djece, bilo bi više nego logično da se novoprikupljeni novac potroši namjenski. Najiskrenije bi djelovala edukacija po vrtićima i školama o važnosti zdrave prehrane. I pogubnosti nezdrave. Ali, već su nam razjasnili da je to samo porezni prihod za opće namjene i da eventualna edukativna komponenta ovdje ne postoji. Drugim riječima, krpanje proračunskih rupa. Ne mislim da je to dobro. Edukacija nema alternative. Propuštamo prilike, koje ne bi trebali propuštati.
Ovakva edukacija je pogotovo važna ako znamo da slična edukacija unutar obitelji obično zakazuje. Roditelji ne znaju ili ne žele o tome znati, izdašno podilaze svim dječjim željama (čime nastoje održati mir u kući), odnosno ljubav prema djeci utapaju u litrama cole i sličnih pića. Tko je zakazao što su djeca sve boležljivija?
A nije u svim sredinama isto. Neke države su predvidjele progresivno oporezivanje, obzirom na sadržaj šećera u pićima. I znate što se dogodilo? Mnogi proizvođači su smanjili sadržaj šećera na pola. Negdje su potpuno zabranili prodaju ovakvih pića i slastica po školskim automatima i bolnicama. Kod nas nisu. Negdje organiziraju i edukativna predavanja za roditelje… Ah, je li to druga galaksija?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
