Zašto protiv obaveznog cijepljenja?

Može se reći da su obavezna cijepljenja podijelila Europu. Onaj zapadni dio već neko vrijeme dopušta slobodu izbora. Drugim riječima, tamo roditelji ne moraju cijepiti svoju djecu ako to ne žele. I u Hrvatskoj su inicijative u tom pravcu sve uče­stalije, ali zdravstveni djelatnici žilavo brane stečevine iz pro­šlosti. Kažu da bi nas bez cijep­ljenja pokosile epidemije (strah od bolesti ili strah od promjena?). Međutim, izgleda da su stare dogme na klimavim temeljima. Već neko vrijeme se zna da su necijepljena djeca općenito zdra­vija kasnije u životu. To se pogotovo vidi kod raznih infekcija, aler­gija, astme i još nekih bolesti. Zapravo, saznanja se množe sva­kodnevno.

Nisam siguran ni da se panika oko ospica smirila. Govori se o epidemiji, iako ju nitko služ­beno nije proglasio. I sada je to najednom jako opasna bolest, mada smo je nekada u djetinj­stvu skoro svi preboljeli. I ni­kome ništa nije bilo. O pravoj opasnosti bi se moglo štošta progovoriti. Recimo, u SAD-u nije bilo smrtnog slučaja zbog ospica u zadnjih 10 godina. Istovre­me­no, 111-ero djece je umrlo zbog posljedica cjepiva protiv ospica. Riječ je o slučajevima za koje su na sudu isplaćene pozamašne od­štete. Dakle, jesu li opasnija cje­piva ili bolest? Prema jednom interesantnom istraživanju, mi­ševe su podijelili u dvije grupe. Polovicu su cijepili, a polovicu ne. Onda su svima u hranu uveli određene toksine. Cijepljena gru­pa nije preživjela, a kontrolna je. Jesu li cjepiva sigurna ili opasna? Ugrožavaju li imunitet?

Znate li da je ovosezonsko cje­pivo protiv gripe u stvarnosti zaš­titilo tek 3% cijepljenih? Zna­či, zaštite gotovo da nije ni bilo. Kažu da je virus mutirao više od očekivanja. Ali je zato, prema en­gleskim izvorima, nuspojava bi­lo više nego inače. Koliko je zaš­titna funkcija uopće realna?

Većina bi se zaklela da je cje­pivo protiv tuberkuloze jedno od najpotrebnijih. Ali, sumnje su tu još izraženije. U nekim zemljama (recimo u SAD-u) ovo se cijepljenje uopće ne provodi, ali je pobolijevanje jednako ili manje nego u zemljama gdje je to u oba­veznom programu. Štoviše, ne­dostaju konkretni dokazi da cje­pivo uopće djeluje. Nema epide­mije zbog necijepljenja?

Prije 20 ili 30 godina antivakcinacijski pokreti bili su iz­nimno rijetki, a zagovornici takv­ih ideja bili su čudaci. Malo tko se usudio zadirati u medicinsku „svetu kravu“. Sada se si­tuacija strelovito mijenja. Borba za pravo slobodnog izbora kulminirat će ove nedjelje (10. svibnja), kada će se održati prvi veliki javni protesti protiv sadašnjeg vak­cinacijskog režima u nekoliko hrvatskih gradova. Znam da će neki tome skandirati, dok će se drugi zgroziti. Kao što je i ko­rištenje abortiranih ljudskih fe­tusa u nekim cjepivima za neke posve normalno, dok će se drugima zgaditi život. Da je neopredijeljenih iznimno malo, to je valjda svima jasno.