Naše none su kao ulje za sunčanje koristile kantarion, no, danas se nanošenje kantarionova ulja za vrijeme sunčanja smatra štetnim. Zašto su ga naše none mogle koristiti, a mi ne smijemo?
Prošli put pisali smo o tome kako se radi kantarionovo ulje. Začuđujuće veliki broj ljudi ne zna napraviti ovo ulje, što je šteta, jer smatram da je mnogostruko kvalitetnije i sigurnije (sastavom) domaće kantarionovo ulje od onoga koje smo kupili u ljekarni. Jer, kad god se nešto radi u velikim serijama, postoji mogućnost da u proizvod potajice zaluta i poneki konzervans...
Jedan od razloga zašto ljudi sami ne rade sami kantarionovo ulje je zapravo prilično banalan - ne znaju prepoznati biljku na livadi. No, to danas više nije izgovor, jer postoje razne edukacije iz ljekovitih biljaka, tečajevi travarstva i fitoaromaterapije, gdje se može naučiti baš to, kako raspoznavati na livadi ljekovito bilje u različitim fazama njegova rasta. Također, sve se češće i na tržnici mogu vidjeti u prodaji buketići svježeg kantariona u vrijeme njegove cvatnje.
Naše none su kao ulje za sunčanje koristile kantarion. Danas se većinom propagira njegova upotreba u sanaciji opekotina, bez direktnog izlaganja sunčevoj svjetlosti. Nanošenje kantarionova ulja za vrijeme sunčanja smatra se štetnim i neprestano se priča o njegovom fototoksičnom djelovanju, što znači da je koža razvila posebnu vrstu „alergije“ koja se aktivira kombinacijom određene količine kantariona (tj. njegovog aktivnog spoja hipericina) i sunčeve svjetlosti.
Konkretno, to znači da se javlja osjetljivost („alergija“) na (sunčevo) svjetlo. To također znači da dolazi do upala na koži, javljaju se osipi u obliku sitnih prištića koji nesnosno svrbe, dolazi do ljuštenja i bolnog pucanja kože.
S obzirom na sve to, zašto su naše none mogle koristiti kantarionovo ulje za sunčanje, a mi ne smijemo?
Zato jer našim nonama koža (i cijelo tijelo) nije bila zatrovana aditivima iz hrane, raznim konzervansima i umjetnim bojama, mirisima i okusima. Hranile su se zdravo (povrće, voće, riba i zdravo meso), a pod kožom im se nije nalazio cijeli niz malih deponija toksina koje bi tijelo pokušavalo (barem) preko znoja izlučiti van.
Kada određene valne dužine sunčeva spektra direktno uprže te mini deponije otpada pod kožom, on zakuha i širi svoju toksičnost izazivajući alergiju.
Aktivan spoj iz kantariona, hipericin, još dodatno pojača i zakomplicira situaciju i eto jadnog kantariona na optuženičkoj klupi, optužen za fototoksičnost.
A tko je tu, zapravo, glavni krivac? Kantarion ili mi i naš odabir hrane i lijekova?
