Začepljenost crijeva je čest problem s kojim se susreću kirurzi. U ovom dijelu govoriće se uglavnom o začepljenosti tankog crijeva, mehaničkom ili funkcionalnom, iako je to teško odvojiti od sličnih promjena na početnom dijelu debelog crijeva tj. kod uvrtanja cekuma oko svoje osnove. Mehaničke opstrukcije tankog crijeva mogu potjecati od lezija (povreda) u samoj stijenci crijeva, od poremećaja koji nastaju izvana ili mogu nastati od promjena u samoj šupljini crijeva. Lezije u samoj stijenci crijeva obično su prirođene, upalne, tumorske ili traumatskog podrijetla. Prirođene, viđene kod odraslih, su različite anomalije nastale u embrionalnom razvoju kod rotacije crijeva, uvučeni ili upaljeni Meckel-ov divertikul i rijetko ciste. Od upalnih stanja najčešći uzrok je Crohn-ova bolest, divertikulitis tankog crijeva, tuberkuloza, aktinomikoza i čak eozinofilni granulom mogu dovesti do začepljenja tankog crijeva. Opstrukcija tankog crijeva može nastati od primarnih benignih ili malignih tumora, ili od malignih tumora, koji metastaziraju u stijenku crijeva, kao što je melanom, karcinom grudi ili pluća. Kod Peutz-Jeghers-ova sindroma (mnogobrojni polipi tankog crijeva) dolazi do prolaznog začepljena, ali mogu dovesti i do kompletne opstrukcije. Promjene koje nastaju zbog ranije povrede obično su vezane uz hematome nastale u stijenci crijeva, ili se razvijaju kasnije kao suženja nastala nakon segmentalne ishemične lezije. Raznovrsne lezije stijenke crijeva, koje dovode do opstrukcije, su različiti oblici intususcepcije kod odraslih (uvlačenje jednog dijela crijeva u drugi dio), endometrioza, ožiljci nastali nakon zračenja, suženja tankog crijeva koja nastaju nakon ishemičnog inzulta ili izljevi krvi u stijenku kod bolesnika, koji uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi. Druga velika grupa uzroka, koja dovodi do opstrukcije tankog crijeva su poremećaji koji nastaju izvan stijenke crijeva. Najčešći uzroci su priraslice, prirođene, nakon operativnog zahvata ili nakon upale. Drugi česti uzrok su kile i to vanjske kile, kao što su preponske, bedrene ili pupčane, ili neke vrlo rijetke. Unutrašnje kile su prirođene, gdje se tanko crijevo uvlači u prostore ili otvore nastale u abnormalnoj rotaciji i fiksaciji tankog crijeva u embrionalnom razvoju. Postoperativne kile nastaju nakon lošeg zarastanja operativnih rana, nakon odstranjenja pojedinih dijelova tankog ili debelog crijeva, pa nastaju zamke i prostori u koje se crijevo može zavući. U tu grupu se mogu uključiti i kile nastale na ošitu nakon penetrirajuće ili tupe povrede. Karcinomatoza i tumori na drugim organima također mogu dovesti do opstrukcije; upalni procesi sa stvaranjem nakupina gnoja u trbušnoj šupljini, a jasno, i postoperativna upala potrbušnice. U trećoj grupi su uzroci opstrukcije u samoj šupljini crijeva: strana tijela kao što su žučni kamenci, bezoari, paraziti i nedovoljno probavljena hrana. Postoji još čitav niz jako rijetkih uzroka opstrukcije tankog crijeva, ali mislim da ih nije potrebno navoditi, jer i ovo navedeno pokazuje da cijela priča nije baš jednostavna Glavni simptomi su mučnina, povraćanje, grčeviti bolovi u trbuhu, izostanak stolice i nadutost trbuha. Tegobe variraju ne samo s trajanjem opstrukcije, već i s njenim anatomskim položajem. Mučnina i povraćanje mogu biti jedini simptomi kod zatvorenog izlaza iz želuca ili kod visoke crijevne opstrukcije. Bolovi i nadutost izostaju ako se crijevni sadržaj uspije vratiti u želudac. Suprotno, što je začepljenost niže javljaju se epizode grčevitih bolova proširenih po trbuhu, rijetko lokaliziranih, koji traju od 1 do 3 minute. Između napada bol potpuno prestaje. Karakteristično je da bolesnik ne može naći položaj, koji mu pruža olakšanje. Povećanje trbuha , mučnina i povraćanje se progresivno pojačavaju. Prestanak stolice i vjetrova javlja se kasnije. U početku bolesnik još može da ima stolicu, jer se prazne donji dijelovi crijeva. Povraćani sadržaj u početku ima ostatke neprobavljene hrane. Kako se želudac prazni, u sadržaju ima sve više primjesa žuči, a trajanjem opstrukcije i prodiranjem bakterija, sadržaj počinje sve više ličiti na stolicu. Opis simptoma je važniji za čitaoce nego svi ranije navedeni uzroci, ali jedno bez drugoga ne ide. Nakon pojave takvih tegoba ne treba odgađati odlazak u najbližu bolničku ustanovu, gdje će se postaviti dijagnoza i započeti adekvatno liječenje.