Kao prosječno vrijeme reakcije, ako je vozač u prosječnoj kondiciji, uzima se jedna sekunda. Ako to nije slučaj, tj. ako je u pitanju alkohol, bolest, umor, to vrijeme se produžuje na dvije do tri sekunde ili beskonačno
Iako naslov sugerira da se radi o "teškoj temi" kojom se bavi samo fizika, tema je vrlo jednostavna i svakodnevna. Iako nismo ni fizičari ni matematičari, u našim glavama i nogama ove znanosti prisutne su svakodnevno kad sjednemo za volan.
U današnje vrijeme automobilska tehnika je tako razvijena da se kod moćnijih i skupljih vozila brzina mora elektronski ograničavati na 250 km/h. To bi značilo da je razvoj motora dostigao veći napredak nego kočioni sustav. Gledajući snažne "mrcine", čovjek ima osjećaj da im fale samo krila na pravim mjestima, pa da polete u zrak kao avioni. Oni i imaju krilca ili spojlere, ali ne zbog toga da polete, nego da ih čvrsto pritisnu prema tlu pri visokim brzinama. Uvijek kad netko prebrzo vozi, kroz glavu mi prostruje riječi mog profesora Paje, koji je predavao motoristiku u srednjoj školi: „A kako zaustaviti zahuktalo vozilo?“
Naravno da su se od onog vremena stvari za kočnice bitno promijenile, materijali su bolji, ABS imaju gotovo sva današnja vozila, BAS sistem (brake assist ili pomoć kod kočenja) više nije takva rijetkost, a i keramičke kočnice polako kucaju na vrata srednje klase vozila, mada su još toliko skupe da imaju vrijednost dobrog polovnog vozila.
Tehnika napreduje koracima od sedam milja, no, sve je uzalud ako naša noga ne pritisne pedalu na vrijeme ili nam mozak ne registrira potrebu brzog kočenja, pa ne stanemo na predviđenom mjestu. Put koji vozilo prijeđe od momenta uočavanja potrebe za zaustavljanjem, pa do konačnog zaustavljanja, zove se zaustavni put. Ako bi ga htjeli raščlaniti, onda bi rekli da se on dijeli na put reakcije i put kočenja. Same riječi govore za sebe, pa kažu da je put reagiranja onaj put od kada je vozač odlučio kočiti, pritisnuo pedalu i kočnica počela djelovati. Dužina tog puta ovisi o vremenu reakcije vozača te o brzini kojom se vozilo kreće. U tom vremenu, vozač mora uočiti potrebu kočenja, premjestiti nogu s pedale gasa na kočnicu i od doticanja pedale početi kočiti punim intenzitetom.
Što smo manje "prisutni" za volanom, taj put je duži, a mogućnost nezgode veća. Iz toga je lako zaključiti da presudne metre možemo smanjiti "normalnom" vožnjom, tj. bez divljanja po cesti i stalnog nabijanja gasa, a onda bjesomučnog kočenja. Moramo znati i da nismo sami na cesti, pa praćenjem onoga što se događa oko nas možemo spriječiti nepredviđene situacije, makar ih proizvodi netko drugi.
Što je prije navedena prisutnost, tj. koncentracija, veća, mogućnost za bržu reakciju i efikasno zaustavljan je također veća. Alkohol za volanom, pospanost i umor bitno produžuju vrijeme reakcije i "jedu" desetke metara koje vozilo prođe, a koji su možda presudni za život ili smrt. Nažalost, i oni koji su potpuno prisebni za volanom nemaju iste reakcije i na to se ne može utjecati, jer ne mogu svi biti istih godina, istog zdravlja i istih refleksa.
No, kao prosječno vrijeme reakcije, ako je vozač u prosječnoj kondiciji, uzima se jedna sekunda. Ako to nije slučaj, tj. ako je u pitanju alkohol, bolest, umor, to vrijeme se produžuje na dvije do tri sekunde ili beskonačno. Uzmemo li u obzir reakciju prosječnog vozača, tu jednu sekundu, tablice pokazuju da vozeći pedeset na sat potrošimo petnaest metara do početka kočenja, a ako je brzina sto dvadeset, vozilo prijeđe trideset i pet metara do početka efikasnog kočenja. Sada nastupa put kočenja, a to je onaj put koji prijeđemo od momenta kad smo maksimalno nagazili na pedalu kočnice do momenta samog zaustavljanja. Koliko će to trajati, zavisi kojom brzinom se vozilo kretalo u momentu kad je počelo najsnažnije kočiti, kakva je kvaliteta ceste, ispravnost kočionog sistema, potrošenost guma, opterećenost vozila, kvaliteta amortizera.
I taj put možemo skratiti ako vozimo propisanom brzinom i prilagodimo način vožnje s obzirom na uvjete, jer nije isto početi kočiti na suhoj cesti ili cesti skliskoj od kiše, snijega ili leda. Ponovimo potrebu održavanja auta u ispravnom stanju.
Vozite li sto na sat, razlika puta kočenja između suhog asfalta i mokre podloge može iznositi i deset metara, dok je na snijegu ta vrijednost utrostručena. Dakle, zaustavni put je zbroj vrijednosti puta reagiranja i puta kočenja. Prilikom vožnje, a osobito one čije brzine prelaze troznamenkaste brojeve, pazite na razmak između vašeg vozila i onog ispred vas. Sve što smo spominjali u ovom tekstu neće vam biti od koristi ako mu stalno vozite "na repu", a njegov vozač napravi neku glupost. Za čas ćete mu se naći u bunkeru ili sletjeti s ceste! Zato, kad vam se negdje žuri i kad stanete na gas, sjetite se da će auto trebati i zaustaviti i da zato ponekad nećete imati toliko vremena i metara koliko vam je u tom trenutku potrebno!
