Ljeto je, prije svega, doba sunčanja i kupanja, ali i plivanja, Bez obzira radi li se o moru, kakvom jezeru ili bazenu, upravo je plivanje desetljećima proglašavano blagotvornim za gotovo sve bolesti sustava za pokretanje, od križobolja i problema vratne kralježnice, pa sve do artroze, reumatoidnog artritisa ili skolioza. No, je li tome baš tako? Statistika, ali i iskustvo mojih kolega u liječenju svih nabrojanih, pa i onih nespomenuth bolesti, na kraju je često bivalo upravo suprotno očekivanjima. Događalo se da plivanje pojača bolove u vratu, nekada izazivajući i vrtoglavice, potakne križobolje, ili prouzroči bolove u koljenima zahvaćenim artrozom. Kako to, kada većina liječnika, a i mnogi fizioterapeuti preporučaju plivanje kao lijek? Osnovni problem izvire iz činjenice da kretnje pri uobičajenom «prsnom» plivanju nije moguće potpuno kontrolirati. Položaj vrata je u najmanju ruku neugodan, jer je glava zabačena unatrag, što uzrokuje spazam vratnih mišića. Slična je situacija i sa križima, dok su koljena posebno preopterećena kružnim i trzajućim kretnjama. Da stvar bude gora, što je duže plivanje, a s dužinom dolazi i umor, kretnje postaju sve manje kontrolirane, pa se uključuju i mišići pomagači, dodatno kvareći i ovako nepravilne pokrete. Takozvani «kraul» ili plivanje slobodnim stilom, kako se još naziva, tek je nešto bolji izbor. Kod njega je opterećenje na koljenima bitno smanjeno već samim time što se kružni pokret nogama izmjeni u jednostavnu gore-dolje kretnju, no ramena, pogotovo ona nenavikla na fizičku aktivnost mogu biti u pravoj opasnosti. Ni vratna kralježnica neće proći ništa bolje. Toliko hvaljeno leđno plivanje uistinu je manje zahtjevno za križa i koljena, no vrat, a pogotovo ramena bivaju pogođeni snažnom rotacijom u ramenom zglobu. Baš krajem prošlog ljeta, unutar prave male epidemije vratobolja i križobolja izazvanih upornim i pretjeranim plivanjem, jednoj sam pacijentici zabranio plivanje poradi snažnih bolova u vratu praćenih vrtoglavicama. Njenom iznenađenju tom zabranom nije bilo kraja, jer upravo je plivanje ono što su joj preporučivali svi, od liječnika, pa sve do popularnih zdravstvenih časopisa. Tek nešto kasnije, povjerila mi se da je i sama primjetila kako se bolovi i vrtoglavice pojačavaju s plivanjem, ali je mislila kako je to tek «reakcija» nakon koje slijedi olakšanje. Nepotrebno je reći da su «reakcije» bivale sve jače, a olakšanje nikada nije došlo. Sličnih priča ima mnogo, svakako najviše krajem ljeta i početkom jeseni. Zato, bilo bi dobro prije intenzivnog plivanja savjetovati se sa fizioterapeutom i vidjeti je li to baš najbolji način za popravak kondicije u vašem konkretnom slučaju. Ako to nije moguće, a i tko će za svaku sitnicu trčati k liječniku ili fizioterapeutu, valja tek upotrijebiti zdrav razum. U koliko plivanje uzrokuje nove bolove, ili pojačava stare, tada treba odustati što je prije moguće. Nije, naravno, problem u kratkim dionicama kojima je cilj malo rashladiti tijelo nakon pregrijavanja na suncu, već su problem plivanja duža od desetak minuta. Za one koji naprosto ne mogu bez isplivavanja dugih dionica, preporučam peraje i to one kratke, predviđene za plivanje, a ne za ronjenje. S njima se cijelo opterećenje prebacuje na mišiće nogu, a najgore što se njima u tom slučaju može dogoditi jest prolazna upala koja traje dan ili dva. Zglobovi pri toj kretnji ostaju sačuvani, kao i tetive i njihovi pripoji.